• M. G., zastupan po punomoćniku odvjetniku K. A. iz Zagreba, podnio je Ustavnom sudu Republike Hrvatske ustavnu tužbu protiv dijela rješenja Okružnog suda u Zagrebu, broj: Gž. 309/92 od 28. siječnja 1992. godine, u predmetu utvrđivanja pravične naknade za eksproprirano zemljište. Sud je ustavnu tužbu odbacio jer je utvrdio da nisu ispunjene procesne pretpostavke iz članka 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 13/91), za podnošenje ustavne tužbe. Naime, prema članku 28. stavku 2. ako je zbog povrede ustavnih prava dopušten drugi pravni put, ustavna tužba može se podnijeti, tek nakon što je taj pravni put iscrpljen. Stavkom 3. članka 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, utvrđeno je da u stvarima u kojima je dopušten upravni spor, odnosno revizija u parničnom ili izvanparničnom postupku, pravni put je iscrpljen nakon što je odlučeno i o tim pravnim sredstvima. Budući u konkretnoj pravnoj stvari M. G. nije u smislu članka 60. stavak 5. Zakona o eksproprijaciji ("Narodne novine", br. 46/82, 28/87, 39/88 i 73/91) uložio reviziju, nisu ispunjene procesne pretpostavke za odlučivanje u smislu članka 28. stavak 2. i 3. Ustavnog zakona, to je Sud temeljem članka 26. Ustavnog zakona o ustavnom sudu Republike Hrvatske, riješio kao u izreci.

• M. K. je podnijela ovom Sudu ustavnu tužbu kojom traži da se ukine presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev. 1358/91 od 16. X. 1991. Smatra da je tom presudom povrijeđeno njezino stanarsko pravo jer je nepravilno primijenjen Zakon o stambenim odnosima. Ustavni sud Republike Hrvatske nadležan je - u smislu članka 125. al. 3. Ustava Republike Hrvatske - štititi ustavna prava i slobode čovjeka i građanina. U ovom slučaju, međutim, ne postoje pretpostavke za primjenu ove ustavne odredbe. Ovo iz razloga što stanarsko pravo nije ustavno pravo. Ustav Republike Hrvatske ni jednom svojom odredbom ne jamči građanima stanarsko pravo, pa stoga to pravo ne može uživati ustavno-sudsku zaštitu. Iz navedenih razloga, primjenom članka 26. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91) odlučeno je kao u točki 1. izreke ovog rješenja. Na temelju odredbe članka 20. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske riješeno je kao u točki 2. izreke ovog rješenja.

• Ustavni sud Republike Hrvatske, na sjednici 8. srpnja 1892. godine donio je ovu

• 1. Odbija se ustavna tužba A. K. iz Koprivnice i M. K. iz Ludbrega.

• Tužitelji su iscrpili dopušteni pravni put i ustavnu tužbu su uložili u roku od mjesec dana, čime su se ispunile pretpostavke iz članka 28. i 29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br 13/91), pa se je Ustavni sud upustio u razmatranje merituma. Tijekom postupka pribavljen je, i izvršen je uvid u spis Općinskog suda Koprivnica P. 705/89. Nakon završenog postupka. Ustavni sud je ocijenio da je tužba neosnovana. Osporenim presudama je pravomoćno utvrđeno da su Z. i M. L. vlasnici kuće na Šoderici, što su A. i M. K. dužni priznati i kuću im predati u posjed. Ni jednom od osporenih presuda nije povrijeđeno ustavno pravo tužitelja zajamčeno odredbama članka 14. i 48. Ustava Republike Hrvatske, pa je stoga odlučeno kao u izreci. Stavak 2. ove odluke temelji se na članku 20. stavak 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

• Ustavni sud Republike Hrvatske, na sjednici 8. srpnja 1992. godine, donio je