• Navedenom presudom Općinskog suda u Petrinji odbijen je tužbeni zahtjev podnositeljice kojim je zatražila donošenje presude kojom se nalaže tuženom Gradu Petrinji da s podnositeljicom zaključi Ugovor o najmu stana u P., ulica D. P. br. 18.

• U bitnome navodi da je u spornom stanu živjela sve do mjeseca kolovoza 1995. godine, kada je otišla rodbini u Š. Nedugo nakon odlaska javljeno joj je da je u stan provaljeno i da su u isti uselile druge osobe. Nakon što se 2001. godine vratila u Republiku Hrvatsku utvrdila je da u stan više ne može ući, a budući da joj stanarsko pravo nije oduzeto obratila se Gradu Petrinji zahtjevom za povrat i otkup stana, međutim nije dobila nikakav odgovor.

• Osporenom presudom, iz razloga pogrešne primjene zakona, ističe povrijeđenima ustavna prava propisana odredbom članka 14. stavka 2., članka 26., članka 29. stavka 1. i članka 48. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

• 3. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

• 4. Odredbom članka 2. Zakona o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju propisano je da stanarsko pravo na stanovima koji su obuhvaćeni tim Zakonom prestaje po sili Zakona ako je nositelj stanarskog prava isti napustio i nije ga koristio dulje od 90 dana od dana stupanja na snagu tog Zakona. Zakon o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju stupio je na snagu 27. rujna 1995. godine.

• Za potrebe ustavnosudskog postupka zatražen je predmet Općinskog suda u Petrinji broj: P-363/01 iz kojeg je razvidno da je podnositeljica navedeni stan napustila u kolovozu mjesecu 1995. godine. Budući da se podnositeljica u Republiku Hrvatsku vratila tek 2001. godine, što proizlazi iz njezinog iskaza koji je kao stranka u postupku dala na glavnoj raspravi održanoj u predmetu 17. rujna 2002. godine, Ustavni sud osnovanim cijeni stajalište nadležnih sudova da je podnositeljici po sili zakona, u smislu navedene odredbe članka 2. Zakona o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju, stanarsko pravo na tom stanu prestalo još 28. prosinca 1995. godine.