• Presuđujući o tužbenom zahtjevu podnositelja Općinski sud u Osijeku svojom presudom, broj: P-500/99-43 od 14. ožujka 2002. godine, isti je odbio kao neosnovan. Protiv prvostupanjske presude podnositelj je uložio žalbu koja je osporavanom presudom u cijelosti odbijena.

• S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje sudovi su izrazili pravno stajalište prema kojemu tužena nema prema podnositelju obvezu isplate potraživanog iznosa, čime se ne dira u pravo podnositelja zahtijevati isplatu spornog iznosa od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

• 3. U ustavnoj tužbi podnositelj ističe da su osporavanom presudom, uslijed pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene postupovnog i materijalnog prava, povrijeđena ustavna prava sadržana u članku 48. stavku 1. i članku 55. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske.

• Obrazlažući ustavnu tužbu podnositelj cijeni da je tužena u obvezi isplatiti tražena sredstva neovisno o činjenici da su ta sredstva vraćena uplatitelju. Smatra da tužena nije smjela raspolagati sa sredstvima tekućeg računa na način kako je u konkretnom slučaju učinjeno, te da se činidbom vraćanja sredstava nije oslobodila obveze isplate sredstava koja su tužbenim zahtjevom potraživana.

• 5. Za potrebe ovosudnog postupka pribavljen je spis Općinskog suda u Osijeku, broj: P-500/99.

• 6. Prema odredbama članka 62. stavka 1. i stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 - pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može po iscrpljivanju dopuštenog pravnog puta podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.