• U upravnom sporu odbijena je tužba podnositelja uz obrazloženje Upravnog suda da je upravno tijelo pravilno postupilo odbivši žalbu podnositelja. Upravni sud je ocijenio da su, pri izračunu mirovinske osnovice, tijela uprave pravilno primijenila odredbe članka 35. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju (»Narodne novine«, broj 26/83, 5/86, 42/87, 34/89, 57/89, 40/90, 9/91, 26/93, 96/93 i 44/94), odredbe članka 24.a–24.h Zakona o osnovnim pravima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja i odredbe članka 14.–20. Statuta Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske (»Narodne novine«, broj 31/83, 47/83, 53/85, 14/86, 23/86, 52/86, 32/89, 48/89, 57/89, 58/90, 21/92 i 116/93).

• Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja za kategoriju vojnih osiguranika ustanovljena su posebnim Zakonom o mirovinskom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika. Kako u vrijeme dok je bio djelatna vojna osoba podnositelj nije bio osiguranik prema odredbama Zakona o osnovnim pravima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja to se odredbe Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju i Zakona o osnovnim pravima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja o utvrđivanju mirovinske osnovice mogu primijeniti samo u vrijeme u kojem je podnositelj bio osiguranik u svojstvu radnika kod Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske.

• Razlozi glede nepostojanja reciprociteta između Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika iz SRJ i RFMIORH u trenutku utvrđivanja visine osnovice detaljno su obrazloženi u osporenim upravnim aktima. Naime, RFMIORH je zatražio podatke od Fonda SRJ, ali nije dobio odgovor. U drugostupanjskom upravnom rješenju navedeno je da se zahtjevu podnositelja ne može udovoljiti, ali da će se o eventualnom povoljnijem izračunu mirovinske osnovice moći odlučiti kada se uspostavi službena komunikacija između Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika iz SRJ.

• Osporena presuda i rješenja tijela uprave donijeti su pravilnom primjenom zakonskih odredbi kojima su uređeni odnosi iz mirovinskog i invalidskog osiguranja. Zakonom o osnovnim pravima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja propisano je da se osiguranicima čija su prava regulirana odredbama ovog Zakona (članci 18.–20.) u staž osiguranja računa i vrijeme za koje su bili osigurani u mirovinskom i invalidskom osiguranju u svojstvu vojnog osiguranika, te je tako podnositelju pravilno vrijeme provedeno u službi u bivšoj JNA uračunato u ukupan mirovinski staž na temelju kojeg je ostvario pravo na prijevremenu starosnu mirovinu. Međutim, navedenim zakonima koji se odnose na mirovinsko i invalidsko osiguranje radnika nije predviđena mogućnost da bi se i plaće ostvarene u razdoblju službe u bivšoj JNA mogle uzeti u obzir za izračun mirovinske osnovice.

• 6. Opće načelo jednakosti, zajamčeno člankom 14. Ustava, koje podnositelj navodi u ustavnoj tužbi, jamči svakomu sva prava i slobode bez ikakve diskriminacije na bilo kojoj osnovi, dakle, pruža jamstvo svima da su pred zakonom jednaki i da su svi ovlašteni, bez diskriminacije na jednaku pravnu zaštitu.

• Ocjenjujući razloge ustavne tužbe sa stajališta članka 14. stavka 2. Ustava, Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju ustavno pravo jednakosti pred zakonom nije povrijeđeno. Podnositelj nije naveo relevantne razloge koji bi ukazivali da je u provedenom sudskom postupku, pred Upravnim sudom Republike Hrvatske, bilo postupovnih povreda koje bi mogle dovesti do povreda njegovih ustavnih prava. Sud je obrazložio stajalište iznijeto u presudi, za koje je nedvojbeno da nije posljedica proizvoljnog tumačenja i primjene materijalnog prava, te da nije protivna ustaljenoj praksi. U tom postupku i u osporenoj presudi o pravima podnositelja nije odlučivano samovoljno.