• 6. Ustavni sud je utvrdio da podnositeljima nije povrijeđeno niti ustavno pravo zajamčeno odredbom članka 19. stavka 2. Ustava (zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti). Naime, u konkretnom slučaju podnositelji su, nezadovoljni presudama disciplinskih sudova, pokrenuli upravni spor pred nadležnim sudom, a Upravni sud je, provodeći kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata, o tužbi podnositelja meritorno odlučio. Ocijenivši da je činjenično stanje pravilno utvrđeno, da je pravilno primijenjeno materijalno pravo te da nema postupovnih povreda, Upravni sud je, odbijajući tužbu podnositelja, za svoja utvrđenja dao jasne i valjane razloge, očitovavši se pritom o svim navodima tužbe podnositelja.

• 8. Podnositeljima ustavne tužbe nisu povrijeđena niti ustavna prava zajamčena odredbama članka 29. stavaka 1. i 4. Ustava (svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, dokazi pribavljeni na nezakonit način ne mogu se uporabiti u sudskom postupku) jer su osporene presude donesene u zakonom propisanom postupku i na zakonom propisani način te u skladu s mjerodavnim pravnim normama.

• Iz istih razloga nije povrijeđena ni odredba članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

• U odnosu na tvrdnju podnositelja da disciplinski sud nije mogao donijeti drukčiju odluku od Općinskog državnog odvjetništva, koje je odbacilo kaznenu prijavu protiv podnositelja, valja naglasiti da su disciplinski i kazneni postupak dva zasebna postupka, iz čega proizlazi i načelno stajalište da izostanak kaznene odgovornosti ne mora podrazumijevati nepostojanje disciplinske odgovornosti. U konkretnom slučaju radi se o djelima koja su propisana kao samostalni disciplinski prijestupi, odnosno povrede službene dužnosti te, stoga, odbacivanje kaznene prijave protiv podnositelja nije od utjecaja na pitanje njihove disciplinske odgovornosti.

• 10. U odnosu na tvrdnju podnositelja o povredi ustavnog prava na rad, zajamčenog člankom 54. stavkom 1. Ustava, potrebno je naglasiti da je Ustav tim člankom odredio da svatko ima pravo na rad i slobodu rada. Ovo ustavno pravo u prvom redu jamči pravo pojedincima poduzimati gospodarske i druge djelatnosti u punoj slobodi i pod jednakim uvjetima sa svim ostalim građanima. Ujedno, pod pravom na rad i slobodom rada podrazumijeva se i pravo pojedinca da mu radni odnos ne prestane na način suprotan od onog utvrđenog zakonom. Sadržaj ovog prava jest i pružanje zaštite zakonom utvrđenih prava građana, koja iz njihovog rada proizlaze, uključujući i zaštitu u svezi s prestankom radnog odnosa. Pravo na rad odnosi se i na pitanje prestanka radnog odnosa, ali na način i uz uvjete određene zakonom.

• Kako su u konkretnom slučaju osporene presude donesene sukladno mjerodavnim propisima, Ustavni sud je utvrdio da podnositeljima nije povrijeđeno ustavno pravo na rad zajamčeno člankom 54. stavkom 1. Ustava.