• Predlagatelj prvenstveno ukazuje da protiv odluke ministra vanjskih poslova da se ne da suglasnost, odnosno u slučaju da on ništa ne odgovori, nije predviđen nikakav pravni put, a da prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91) protiv svake odluke upravnog tijela stranka može izjaviti žalbu. Smatra da određenje prema kojem suglasnost ministra vanjskih poslova nije upravni akt grubo vrijeđa Ustav Republike Hrvatske, i to posebno njegove odredbe članka 3., članka 18., članka 19., članka 26. i članka 48. Ustava Republike Hrvatske.

• Konačno ukazuje na više odluka ovoga Suda iz kojih bi proizlazilo da predmetna suglasnost upravo jeste upravni akt, jer bi u suprotnom bio izigran Ustav i cijeli pravni sustav Republike Hrvatske kad se takav akt ministra izuzima iz tog pravnog sustava i isključuje se mogućnost izjavljivanja bilo kakvog pravnog sredstva.

• Odredbe čl. 356. i 357. Zakona o vlasništvu, uređuju uvjete pod kojima strane fizičke i pravne osobe mogu stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske, a ustavna osnova za takvo zakonsko uređivanje nalazi se u članku 48. stavku 3. Ustav

• Prema stajalištu Suda, kada je zakonodavac propisao da je za strane fizičke i pravne osobe pretpostavka za stjecanje nekretnina na području Republike Hrvatske, uz pretpostavku uzajamnosti, i prethodna suglasnost ministra vanjskih poslova, posebice i to da ta suglasnost nije upravni akt, nije time povrijedio najviše vrednote ustavnog poretka, a ni odredbe članka 18., članka 19., članka 26. i članka 48. Ustava.

• Prema stajalištu Suda, pri određivanju da predmetna suglasnost nije upravni akt, zakonodavac nije tom aktu oduzeo osobine pojedinačnog akta, jer se njime nedvojbeno odlučuje o pravu pojedinih osoba da steknu odnosno otuđe pravo vlasništva na određenoj nekretnini.

• S obzirom pak, da se radi o aktu koji donosi ministar, a pravo na žalbu ili drugu pravnu zaštitu nije u Zakonu o vlasništvu izrijekom propisano, to prema stajalištu Suda, postoji pravo na neposredno podnošenje zahtjeva iz članka 66. Zakona o upravnim sporovima, sudu nadležnom za upravne sporove, radi zaštite Ustavom zajamčenog prava i slobode čovjeka i građanina.