• Unutarnjopolitička situacija u RH, hrvatska vanjska politika te svi potezi i aktivnosti koje državna vlast RH provodi po ovim pitanjima predstavljaju neupitan i kontinuiran interes država čije političke aktivnosti i stavovi presudno utječu na politička, gospodarska i sigurnosna kretanja u svijetu, pa time i na temeljne interese RH, kao i država koje u konkretnim pitanjima imaju direktne interese suprotne interesima RH. U tom kontekstu registrirana je značajna aktivnost različitih obavještajno-sigurnosnih službi prema RH, koje su jedno od sredstava u funkciji realizacije interesa domicilnih država, prije svega kroz:

• – obavještajno djelovanje s teritorija RH prema trećim zemljama i kriznim žarištima u regiji, s obzirom na specifičan geostrateški položaj i okruženje RH.

• Agencije moraju istraživati aktivnosti nositelja obavještajnih djelatnosti stranih službi i njihovih obavještajnih izvora, u cilju otkrivanja i sprječavanja tih djelatnosti. Istodobno, agencije će nastojati definirati interese, planove i strategiju stranih obavještajnih službi u RH kako bi ih prezentirale nadležnim državnim tijelima RH radi donošenja odluka značajnih za ostvarenje nacionalnih interesa.

• Područje Jugoistočne Europe još uvijek obilježava niska razina političke stabilnosti uz povremene eskalacije kriza i pojačane aktivnosti međunarodnih političkih subjekata na unilateralnoj i multilateralnoj razini. Ovakvi procesi na neposredan ili posredan način utječu na nacionalne interese RH i na njezin međunarodni položaj. Stoga je osiguravanje stabilnosti političko-sigurnosnih prilika u hrvatskom okružju jedno od bitnih područja rada sigurnosnih agencija, pri čemu će se posebno obratiti pozornost na:

• – unilateralne ili multilateralne inicijative i aktivnosti u regiji relevantne za hrvatski strateški interes uključenja u EU i NATO (uključujući i okolnosti formiranja multinacionalnih vojnih postrojbi u kojima RH aktivno sudjeluje ili u koje se namjerava uključiti na regionalnoj i globalnoj razini);

• – aktivnosti vojnih i paravojnih skupina i organizacija koje su u mogućnosti značajno ugroziti sigurnosnu situaciju u pojedinim zemljama i, s tim u vezi, uspješnost upravljanja krizom od strane međunarodnih aktera na pojedinim područjima u regiji;