• Osim toga, kroz ustroj posebnog državnog tijela u okviru sudbene vlasti i sastavljenog od istaknutih pravnika s ovlaštenjem da imenuje i razrješava suce i državne odvjetnike te da odlučuje o njihovoj disciplinskoj odgovornosti (članak 121. stavak 1. Ustava, članak 12. Zakona o Državnom sudbenom vijeću), naglašeno je kako načelo neovisnosti sudbene vlasti u okviru trodiobe vlasti, tako i ideja da istaknuti pravosudni djelatnici i drugi pripadnici pravničke struke kompetentno i neovisno o drugim državnim tijelima i na temelju pravila struke odlučuju o imenovanju i razrješenju pravosudnih djelatnika.

• U konkretnom slučaju, podnositelj ustavne tužbe je zajedno s ostalim kandidatima bio sudionik u postupku imenovanja sudaca Općinskog suda u O.

• Uvidom u spise DSV-a utvrđeno je da je podnositelj ustavne tužbe bio uvršten na listu ministra pravosuđa od 27. ožujka 1996. kao kandidat koji ispunjava uvjete za imenovanje za suca Općinskog suda u O. (red. br. 17. liste), zatim da je priloženo pozitiv

• U zapisniku o vijećanju i glasovanju DSV-a od 21. lipnja 1996. zabilježeno je da su sjednici prisustvovali predsjednici spomenutih sudova i da su usmeno ponovili dana mišljenja, da je otvorena rasprava o podnositelju ustavne tužbe, te da se nitko nije javio za riječ (što znači da rasprave nije bilo - stranica 24. zapisnika).

• Slijedom navedenog, Ustavni sud je utvrdio da se iz natječajnih materijala ne vidi kojim se stručnim ili drugim razlozima ravnalo DSV pri donošenju odluke kojom podnositelj ustavne tužbe (koji obnaša sudačku dužnost od 1986.) nije ponovno imenovan sucem. Štoviše, odluka je u suprotnosti s jedino relevantnim razlozima koji su izneseni na sjednici, kao i s razlozima iz pisanih mišljenja predsjednika spomenutih sudova, koja pisana mišljenja su zakonom propisane podloge za odlučivanje DSV-a.

• Ustavni sud je u svojoj odluci, broj: U-III-188/1995 od 29. ožujka 1995., zauzeo stajalište po kojem odluka o tome da se sudac ne imenuje ne mora biti obrazložena, poglavito zato što se odluke u natječajnom postupku (a takav je i postupak imenovanja sudaca) u pravilu ne donose u pisanom obliku, pa niti ne mogu imati obrazloženje. Umjesto toga sudionici natječaja imaju pravo uvida u natječajne spise, te na temelju razloga koji proizlaze iz tih spisa mogu izjaviti odgovarajuće pravno sredstvo (u ovom slučaju ustavnu tužbu). No, to - u skladu s prethodno izloženim - pretpostavlja da natječajni spisi sadrže jasne razloge na temelju kojih je odluka donijeta.