• Z. L. je ovom Sudu podnio pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu u povodu presuda citiranih u izreci ove odluke. Tim su presudama odbijeni njegov tužbeni zahtjev, žalba, odnosno revizija u parničnom postupku u kojem je podnositelj tražio da mu tuženik —Privredna bankaŽ d.d. Z. isplati deviznu kamatu temeljem ugovora o namjenskom oročenom novčanom depozitu, zaključenog dana 26. studenoga 1980. na rok oročenja od 10 godina i kamatnom stopom od 10%, koja se obračunava u devizama na dan 31. prosinca svake godine, a sa svrhom osiguranja otplate stambenog kredita.

• Smatra, stoga, da je odbijanjem njegovog tužbenog zahtjeva došlo do povrede odredaba članka 14. stavka 2. u svezi s člankom 26. i člankom 116. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (jednakost svih pred zakonom; jednakost pred sudovima i drugim državnim tijelima; Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana), do povrede odredaba članka 49. stavka 4. Ustava (prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom) te povreda odredaba članka 115. stavka 3. u svezi s člankom 118. Ustava (sudovi sude na temelju Ustava i zakona; u suđenju sudjeluju i suci porotnici u skladu sa zakonom).

• U konkretnom slučaju, ovaj je Sud utvrdio da su povrijeđena ustavna prava na zakonito suđenje i na jednakost pred zakonom i sudovima, dok nije našao da bi postojale ostale povrede ustavnih prava na koje podnositelj ukazuje.

• Analizom dokumentacije u spisu predmeta, osporavanih odluka te navoda i razloga ustavne tužbe, utvrđeno je da se osporavane odluke temelje na odredbi članka 19. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima s inozemstvom (—Službeni list SFRJŽ, br. 70/83) - nastavno: ZID, kojom je noveliran članak 91. ranijeg Zakona o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima s inozemstvom (—Službeni list SFRJŽ, br. 15/77) - nastavno: Zakon. Ranija odredba članka 91. Zakona propisivala je isplatu devizne kamate na devizne račune i devizne štedne uloge građana i građanskih pravnih osoba. Člankom 19. ZID, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1984., propisana je isplata dinarske kamate na devizne štedne uloge i devizne račune građana i građanskih pravnih osoba, a isplata devizne kamate (odnosno po zahtjevu komitenta kombinirane devizno-dinarske ili samo dinarske) dopuštena je jedino na devizne račune i devizne štedne uloge jugoslavenskih građana na privremenom radu u inozemstvu, za vrijeme njihovog boravka u inozemstvu.

• Revizijski sud u obrazloženju svoje presude navodi, između ostalog, i to da je banka, sukladno članku 1035. ZOO, dužna vratiti deponirani novac prema uvjetima iz ugovora te da ona, prema članku 1036. ZOO, otvara račun koji je u smislu članka 1039. ZOO otvoreni račun deponenta pa se radi o deviznom računu deponenta.

• Ovakvo obrazloženje, osim što je samo sebi proturječno, nema temelja u Zakonu jer se poziva na nepostojeći sadržaj zakonske norme. Naime, članak 1036. sadrži odredbu prema kojoj banka deponentu otvara račun, ali stoga da bi, između ostalog, na taj račun polagala novac na ime dospjele kamate u tijeku razdoblja oročenja. Zakon u ovom kontekstu ne poznaje kategoriju —otvorenog računa deponentaŽ, a osobito o toj kategoriji ne govori istaknuti članak 1039. ZOO-a. On, naime, propisuje obvezu banke da redovito izvješćuje deponenta o stanju računa, a što, uzgred, u konkretnom slučaju banka nije činila. Neutemeljeno je, dakle, stajalište koje proizlazi iz citiranog dijela obrazloženja, da bi jednostavnom činjenicom otvaranja računa na ime deponenta njegov oročeni namjenski novčani depozit postao —običniŽ devizni štedni ulog građana na deviznom računu jer bi to značilo temeljitu izmjenu pravne prirode zaključenog ugovora jednostranim aktom.