• Umjesto tumačenja i primjene mjerodavnoga materijalnog prava u konkretnom slučaju, sudovi tumače odredbu članka 2. Zakona o nasljeđivanju i zauzimanju stajalište »pravo na otkup stana koje pripada stanaru temeljem Zakona o prodaji stanova je osobno pravo stanara koje ne prelazi na njegove nasljednike u smislu članka 2. Zakona o nasljeđivanju (...) time da je isto vezano uz stanarsko pravo koje se također ne nasljeđuje«. Predmet spora je pravo na otkup stana s obzirom na činjenicu da je drugostupanjski sud uvažio dopunu žalbe nakon proteka zakonskog roka ne upuštajući se u ocjenu navoda žalbe već samo na činjenicu smrti iznesenu u dopuni žalbe podnesene nakon proteka zakonskog roka.

• Sukladno naprijed iznesenom, smatram da je podnositelju ustavne tužbe osporenim presudama povrijeđeno ustavno načelo jednakosti svih pred zakonom zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava i pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava, te je osporene presude trebalo ukinuti.

• Odredba članka 74. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske propisuje: »Ako utvrdi da je ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe povrijeđeno ne samo osporenim nego i nekim drugim aktom donesenim u tom predmetu, Ustavni sud će odlukom ukinuti u cijelosti ili djelomično, i taj akt.«.

• Ustavni sud u točki 5. odjeljak 2. Odluke navodi: »S obzirom da presuda, kojom je M. R., majci podnositelja i nositeljici stanarskog prava, udovoljeno tužbenom zahtjevu i koja je zamjenjivala kupoprodajni ugovor, nije postala pravomoćna iz razloga što je ona nakon proteka roka za izjavljivanje žalbe umrla, sud se nije upuštao u ocjenu ima li B. R., kao sin i nasljednik pokojne, status člana obiteljskog domaćinstva, u smislu članka 6. Zakona o prodaji stanova.«. U tom utvrđenju Ustavni sud zanemario je obrazloženje presude, broj: Gž-127/99 u kojem sud konstatira da je dopuna žalbe podnesena izvan zakonskog roka ali je uzima kao pravodobnu, a što podnositelj ističe u ustavnoj tužbi. Pri tome se sud u obrazloženju te presude ne poziva niti na jednu odredbu Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91 (...)). Budući da sud svoje stajalište u presudi, broj: Gž-127/99 ne temelji na zakonskim odredbama te činjenice da se učinak te presude protegnuo i na presude osporene ustavnom tužbom smatram da je istu trebalo ukinuti pozivom na odredbu članka 74. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

• II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: P-76/94 (raniji broj: P-1677/89) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

• III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe M. K. iz Z., 13. P. 10, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.250,00 kuna.