• Načela su izvedena iz kurikularnih postavki i iskustva u kurikularnom planiranju u Hrvatskoj i zemljama u kojima se provodi nastava hrvatskog jezika i kulture.

• 2. Koherentnost i kontinuitet – označava međusobnu usklađenost i povezanost svih osnovnih elemenata kurikuluma - horizontalno i vertikalno. Horizontalna koherentnost se očituje u organskoj povezanosti ciljeva, sadržaja, oblika i metoda poučavanja s rezultatima obrazovanja. Ciljevi obrazovanja se izražavaju u operacionalnoj formi kao rezultati obrazovanja, čija se ostvarenost vrednuje različitim evaluacijskim tehnikama, što znači da ne ostaju na deklarativnoj razini. Vertikalna povezanost se odnosi na osobinu kurikuluma da omogućuje povezanost, odnosno kontinuitet poučavanja i učenja na svim razinama učenja (u ovom slučaju na tri razine). Svaka razina nastavlja se na prethodnu, odnosno na prethodno obrazovno iskustvo (znanje) učenika i priprema ih za sljedeću razinu, osiguravajući na taj način progresivno napredovanje učenika u učenju.

• 3. Otvorenost – označava da se kurikulumom okvirno definiraju osnovni elementi, koji učiteljima služe kao okvir za izradu vlastitih nastavnih planova. Kurikulum definira opće ciljeve, operacionalizira ih u operativnim ciljevima koji kazuju što učenik treba znati (standardi znanja, vještine i vrijednosti) i određuje minimalne i obvezne standarde znanja, vještina i vrijednosti koje učenici moraju steći. Učitelju ostaje sloboda da sam kreira način na koji će realizirati programirane ciljeve.

• 4. Fleksibilnost – označava da kurikulum treba omogućiti učiteljima da oblikuju programe koji će odgovarati obrazovnim potrebama i mogućnostima učenika u razrednom odjelu/skupini. To znači ne samo zahtjev da kurikulum bude takav da omogući individualiziranu nastavu, nego i mogućnost prilagođavanja različitim socijalnim i kulturnim uvjetima izvođenja nastave koji će bitno obilježiti realizaciju kurikuluma.

• 6. Inkluzivnost – kurikulum svojim ciljevima i strukturom treba biti primjeren i omogućiti djelotvorno učenje hrvatskog jezika i kulture djeci svih hrvatskih državljana koji privremeno ili trajno žive u drugim zemljama, bez obzira na njihovo etničko podrijetlo, religiju, spol, političko uvjerenje (njihovo ili roditelja) ili bilo koje drugo obilježje. Također treba omogućiti djeci državljana drugih zemalja koji su živjeli u Hrvatskoj, ili imaju odgovarajuća jezična predznanja, da se uključe u nastavu hrvatskog jezika i kulture ako to žele.

• 7. Učeniku usmjeren pristup – označava da se kurikulum zasniva na načelu učenja usmjerenog na učenika i to je odrednica koja bitno određuje sve njegove komponente. Ona postavlja zahtjev da se u nastavi polazi od potreba djeteta, da se sadržaj, oblici i metode nastave zasnivaju na iskustvu (životnim situacijama) učenika i da budu značajni i korisni za učenike. Ovo načelo također znači da učenici nisu samo pasivni primatelji, već aktivni sudionici u nastavnom procesu, tj. procesu učenja, što ujedno znači zahtjev za korištenjem metoda koje će poticati i omogućavati njihov angažman (projektna nastava, participativno učenje, organiziranje predstava, izložbi, snalaženje u grupi, učenički tekstovi itd.).