• Proizvodi za koje je određeno posebnim propisom da moraju biti deklarirani, moraju imati propisanu deklaraciju ispisanu na hrvatskom jeziku. Proizvodi koji moraju biti opskrbljeni s jamćevnim listom, tehničkom uputom ili uputom za uporabu proizvoda, popisom ovlaštenih servisa, proizvođačkom specifikacijom i sl., moraju uz svaki proizvod imati ove isprave u propisanom sadržaju ispisane na hrvatskom jeziku. Prozvodi za koje nije propisana obveza deklariranja a podliježu nadzoru kakvoće prema odredbama ovoga Zakona, moraju na svakom originalnom pakiranju imati ispisanu deklaraciju na hrvatskom jeziku sa sljedećim podacima: naziv proizvoda, naziv, sjedište i zemlja proizvođača ili naziv i adresa uvoznika, neto količinu (obujam, masu i sl.) te bitna obilježja za kakvoću proizvoda: sastav, način uporabe, skladištenje i čuvanje i upozorenja važna za potrošača.

• Inspekcijske poslove nadzora kakvoće, prema odredbama ovoga Zakona, obavlja Ministarstvo gospodarstva, a inspekcijski nadzor provode tržišni inspektori Ministarstva gospodarstva s pravima i obvezama određenim posebnim zakonom o tržišnoj inspekciji. Članak 7. Nadzor kakvoće proizvoda koji se uvoze obavlja se u mjestu carinjenja prije carinjenja proizvoda. Nadzor kakvoće proizvoda koji se izvoze obavlja se na mjestu utovara tih proizvoda. Iznimno od odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka ministar gospodarstva može propisati da se nadzor kakvoće pojedinih proizvoda može obavljati i na drugom mjestu.

• Za proizvode koji u smislu odredbe članka 3., 4. i 5. ovoga Zakona odgovaraju kakvoći, tržišni inspektor izdat će na zahtjev uvoznika, odnosno izvoznika uvjerenje. Ako to zahtijeva inozemni kupac, uvjerenje se izdaje i za proizvode koji ne podliježu nadzoru kakvoće prema ovom Zakonu.

• Ako se utvrdi da proizvodi ne odgovaraju kakvoći sukladno članku 3., 4. i 5. ovoga Zakona, tržišni inspektor rješenjem će odbiti zahtjev za izdavanje uvjerenja. Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka žalba nije dopuštena, već se može pokrenuti upravni spor. Proizvode iz stavka 1. ovoga članka uvoznik je dužan vratiti u inozemstvo odmah, a najkasnije u roku od 8 dana od dana primitka rješenja kojim se odbija zahtjev za izdavanje uvjerenja.

• Zabranjen je uvoz, izvoz i carinjenje proizvoda za koje nije izdano uvjerenje prema ovom Zakonu. Ako je za izdavanje uvjerenja potrebno prethodno obaviti ispitivanje proizvoda kod stručne organizacije, carinarnica će dopustiti uvoz i obaviti carinjenje tag proizvoda bez uvjerenja na temelju potvrde tržišnog inspektora. Uvoznik ne smije proizvode iz stavka 2. ovoga članka stavljati u promet na hrvatsko tržište dok za te proizvode ne pribavi uvjerenje. O mjestu uskladištenja proizvoda iz stavka 2. ovoga članka uvoznik je dužan pismeno obavijestiti izdavatelja potvrde odmah, a najkasnije u roku od 3 dana od dana uskladištenja.

• Način i postupak obavljanja nadzora kakvoće, način i uvjete izdavanja, sadržaj i obrazac uvjerenja iz članka 8. i potvrde iz članka 11. stavka 2. ovoga Zakona, obveze uvoznika i izvoznika u svezi s obavljanjem nadzora kakvoće te propis proizvoda za koje se uvjerenje može izdati samo na temelju prethodno izvršenog ispitivanja kod stručne organizacije za ispitivanje kekvoće proizvoda propisat će ministar gospodarstva. Popis proizvoda iz stavka 1. ovoga članka određuje se uz suglasnost ravnatelja Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo. Ministarstvo gospodarstva uz prethodno pribavljeno mišljenje ravnatelja Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo određuje stručne organizacije za obavljanje ispitivanja kakvoće proizvoda određenih propisom iz stavka 1. ovoga članka. Kada se radi o proizvodima čiji je način nadzara kakvoće u pogledu ispitivanja, atestiranja, homologacije, certificiranja i sl. uređen posebnim propisima, Ministarstvo gospodarstva može odrediti stručnu organizaciju za obavljanje ispitivanja kakvoće proizvoda iz stavka 3. ovoga članka, samo iz reda stručnih organizacija ovlaštenih za ispitivanje na temelju posebnih propisa.