• Ustavna tužba A. V. dostavljena je I. B. na odgovor kako bi se izjasnio o njezinim navodima.

• Polazište ustavne tužbe i Ustavni sud je prihvatio smatrajući da se znanstvenikov znanstveni opus ne smije ocjenjivati putem političkih stavova nositelja tog opusa. Argumenti protiv nečijih političkih stavova mogu oslikavati samo njegovu političku orijentaciju, a ne ono što je ta osoba u znanosti stvorila. Zato osporavati nekoga u pitanjima njegove znanstvene discipline, argumentima koji nisu argumenti te discipline, znači neutemeljeno rušiti u očima struke, javnosti uopće, a kad je riječ o sveučilišnom profesoru i u očima studenata, ona stajališta i vrijednosti kojima se je taj znanstvenik bavio. Primjerice, kolikih, kojih i kakvih je političkih partija istodobno privatni tužitelj bio članom je pitanje koje može oslikavati samo njegova politička gledišta, a nikako njegova znanstvena gledišta, i ne može se upotrijebiti kao argument za osporavanje njegova znanstvenog opusa.

• S ovog stajališta gledano, sporni dijelovi B. napisa nisu znanstvena kritika V. djela, koja bi po prirodi stvari mogla sadržavati i negativne stavove o njemu, nego i po ocjeni ovog Suda predstavljaju nizanje političkih kvalifikacija, čime se vrijeđaju u

• U tom nizanju Vrhovni sud nije našao postojanje namjere vrijeđanja, a da to ničim nije dokazao, osim tvrdnjom da je to "očito", i da je opis svih djela istrgnut iz cjeline čime je utvrđena intencija koju cjeline tekstova nemaju.

• Međutim, upravo čitanje cjelina za koje pledira Vrhovni sud, prema ocjeni Ustavnog suda, ostavlja dojam osobne netrpeljivosti i nepostojanja u njima onog potrebnog odmaka, one objektivne distance, koja mora biti svojstvena ozbiljnoj kritici, kako nečijeg znanstvenog opusa, tako i nečijih političkih stavova.

• Nakon što je utvrdio da se u spornim dijelovima tekstova ne radi o sudovima o kvaliteti V. znanstvenog rada - koji, kao što ispravno drži i Vrhovni sud, uopće ne mogu biti predmetom raspravljanja pred sudom - nego o diskvalifikaciji podnositeljevih političkih stavova, ovaj se je Sud bavio i pitanjem jesu li ocjene o podnositelju ustavne tužbe iznijete bez namjere vrijeđanja, što je bitno pitanje sa stajališta opravdanosti primjene citirane zakonske odredbe članka 79. (75.) Krivičnog zakona Republike Hrvatske o nekažnjavanju za krivična djela.