• Oružane snage koje su razvijane i korištene u službi mira mogu, zbog pogoršanja političkih odnosa, biti upotrijebljene za rat. Zato je praćenje stanja oružanih snaga, posebno u regionalnim okvirima, neupitna kategorija svakoga ozbiljnog pristupa u strategijskom planiranju na području obrane. To ne znači da se bilo koja konkretna država razmatra kao potencijalni neprijatelj, niti da se vlastiti obrambeni potencijali namjeravaju razvijati u odnosu na oružane snage bilo koje konkretne države. Međutim, legitimno je sigurnosno pravo svake države da se u izgradnji vlastitih obrambenih potencijala odmjerava i usklađuje s drugim državama u svom okružju. Time se, s jedne strane, izbjegava nastajanje dispariteta u obrambenim sposobnostima (pa čak i tzv. »sigurnosnog vakuuma«), a s druge, stvaraju pretpostavke za ravnopravno i usklađeno definiranje mjera sigurnosti i povjerenja u okviru dogovorenih razina obrambenih potencijala.

• Trenutno, u užem regionalnom okružju Republike Hrvatske nema indikatora niti realnih pretpostavki za proliferaciju tipova oružja koji bi zahtijevali posebnu sigurnosnu brigu – primjerice nuklearnoga, kemijskog i biološkog oružja, raketnih potencijala za udare s distance i dr. Međutim, potencijalne mogućnosti za to postoje i trebaju biti predmetom pažljivog obavještajnoga praćenja i proučavanja.

• Važno je napomenuti da se oružane snage država s kojima graniči Republika Hrvatska nalaze pod nadzorom legitimnih demokratski izabranih vlasti. Stoga se trenutno ne uočavaju pokazatelji bilo kakve nestabilnosti uzrokovane problemima u civilno-vojnim odnosima.

• Republika Hrvatska ocjene vlastitoga sigurnosnog položaja temelji upravo na prethodno opisanim obilježjima sigurnosnih čimbenika i procesa. Opća međunarodna sigurnosna situacija, posebno na europskom prostoru, pokazuje trend poboljšanja u posljednjih desetak godina. Brojni čimbenici upućuju na mogućnost njezina održavanja, pa čak i daljnjeg poboljšanja u razdoblju koje se razmatra u ovom dokumentu. Istovremeno, nisu otklonjene pretpostavke i čimbenici suprotnog predznaka, koji mogu dovesti do ponovnog zaokreta prema konfrontaciji, odnosno preovladavanja negativnih sigurnosnih trendova. Odnosi Republike Hrvatske sa svim susjednim državama pokazuju uzlazni pozitivan trend, a preostala otvorena pitanja rješavaju se u diplomatskim okvirima. Konačni cilj Republike Hrvatske je da se nastavkom ovakvih trendova Jugoistočna Europa pridruži zajednici razvijenih demokratskih država, u čijim (međusobnim) odnosima dominiraju povjerenje, dobrosusjedstvo i suradnja. No, mogući su i drugi/lošiji scenariji, za koje još uvijek postoje realne pretpostavke. Prema tome, konačni izgled globalnoga, europskog i regionalnoga sigurnosnog okružja ovisit će o sposobnosti pozitivnog usmjeravanja političkih i sigurnosnih procesa na tim prostorima, prije svega, od strane unutarnjih demokratskih snaga. Realna mogućnost preokretanja procesa u suprotni/ negativni smjer pokazuje da Republika Hrvatska mora i dalje poklanjati pažnju izgradnji primjerenih obrambenih potencijala. To, pored potrebe izgradnje sposobnosti za izravno obrambeno djelovanje podrazumijeva i sposobnosti koje će omogućiti stvaranje vremena i prostora za pravovremeno i preventivno djelovanje diplomatskim sredstvima te sposobnosti za doprinos zajedničkom oblikovanju sigurnosnog okružja.

• Mogućnost globalnoga ratnog sukoba trenutno je, a bit će to i u razdoblju na koje se odnosi ovaj dokument, bitno reducirana. Isto tako, razvijene su dobre pretpostavke za učinkovito reduciranje potencijalnih uzroka i čimbenika vojnog sukoba na europskom prostoru, uključujući i njegovo trenutno najkonfliktnije, jugoistočno područje. U takvim uvjetima sigurnosnog okružja ne uočava se izravna vojna prijetnja Republici Hrvatskoj u obliku moguće oružane agresije. Također, nije uočljivo da bilo koja država u užoj regiji trenutno ima političke namjere za uporabu vojne sile protiv suvereniteta i teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske. Relativno stabilna politička i sigurnosna situacija na globalnoj razini, kao i visoka stabilnost i razvojne perspektive europskog prostora predstavljaju povoljno sigurnosno okružje za nastavak temeljitog preispitivanja stanja i rješenja na području obrambenog sustava. U takvim uvjetima, resurse koji će biti namijenjeni obrani treba se svesti u okvire materijalnih mogućnosti – tako da ova funkcija ne predstavlja preveliko opterećenje za hrvatsko gospodarstvo. Također, nema potrebe da se veliki dio oružanih snaga drži u stanju najviše borbene spremnosti. Raspoloživo vrijeme i obrambeni resursi mogu se, stoga, u većoj mjeri posvetiti preoblikovanju postojećega obrambenog sustava i boljem profiliranju njegovih zadaća. Konačni cilj je izgradnja snaga koje će najbolje moći odgovoriti na buduće sigurnosne izazove.

• Opći ciljevi Republike Hrvatske na području obrane definirani su na temelju nacionalnih vrijednosti, interesa i sigurnosnih potreba. Kao takvi, oni su trajne prirode te predstavljaju izraz političkih opredjeljenja usmjerenih prema postignuću tih vrijednosti, realizaciji interesa i zadovoljavanju potreba u zadanim uvjetima. Opći ciljevi su: