• Rješenje o obustavi postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom Odluke o sanaciji i restrukturiranju Croatia banke d.d. Zagreb (»Narodne novine«, broj 98/99 i 53/00) obrazlaže se tvrdnjom da su danom prestanka važenja navedene Odluke (13. rujna 2000. g.), budući da do toga dana Ustavni sud nije pokrenuo postupak, prestale postojati pretpostavke za vođenje ustavnosudskog postupka. Time su se, kaže se zaključno, »stekli uvjeti za primjenu članka 61. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (članak 58. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske iz 1999. godine)«, dakle, uvjeti za obustavu (nepokrenutog!) postupka.

• I. Za ocjenu o postojanju pretpostavaka za vođenje postupka pred Ustavnim sudom mjerodavne su odredbe Ustava i Ustavnog zakona koji su na snazi i koje Ustavni sud primjenjuje u vrijeme odlučivanja o prijedlogu za pokretanje ustavnosudskog postupka.

• Mogućnost vođenja postupka ocjenjivanja ustavnosti zakona te ustavnosti i zakonitosti drugih propisa koji su prestali važiti uvedena je odredbom članka 62. Promjene Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/2000) koja je stupila na snagu 9. studenoga 2000. g. U istoj odredbi predviđena je i pretpostavka za takvu mogućnost, a to je da od prestanka važenja propisa do podnošenja zahtjeva ili prijedloga nije prošlo više od godine dana. (U pročišćenom tekstu Ustava Republike Hrvatske – »Narodne novine«, broj 41/2001. ta se odredba nalazi u članku 128. al. 3.). Sadržajno istovjetna odredba ponovljena je u stavku 1. članka 54.a Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 29/2002.) odnosno u stavku 1. članka 56. pročišćenoga teksta Ustavnog zakona (»Narodne novine«, broj 49/2002.).

• Neprijeporno je da su, u vrijeme odlučivanja Ustavnog suda (30. siječnja 2003. g.) o prijedlozima za pokretanje postupka ocjene ustavnosti i zakonitosti spomenute Odluke, na snazi bile odredbe upravo navedenih Promjena Ustava (iz 2000. g.) i Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona (iz 2002. g.). Pitanje je, međutim, primjenjuju li se te odredbe i na postupak ocjene ustavnosti osporene Odluke, budući da su prijedlozi za njegovo pokretanje podneseni za vrijeme važenja Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske iz 1999. g. (»Narodne novine«, broj 99/1999.) i da je navedena Odluka prestala važiti prije stupanja na snagu Promjena Ustava iz 2000. g. i Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona iz 2002. g. (stupio na snagu 15. ožujka 2002. g.).

• Nakon što smo utvrdili mjerodavnost Ustavnog zakona o Ustavnom sudu iz 2002. g. na postupak ocjene ustavnosti i zakonitosti osporene Odluke, potrebno je utvrditi koje se pretpostavke prema njemu traže za vođenje postupka i jesu li u ovom predmetu ispunjene. Kao što je ranije navedeno te su pretpostavke sadržane u odredbi stavka 1. članka 56. Ustavnog zakona, a sastoje se u tome da prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti propisa koji je prestao važiti mora biti podnesen najkasnije godinu dana od dana prestanka važenja propisa. Budući da su prijedlozi za pokretanje postupka podneseni u razdoblju od 27. 9. 1999. do 29. 3. 2000. g., a Odluka prestala važiti 13. rujna 2000. g., nedvojbeno je da su te pretpostavke ispunjene. Sukladno tome isključena je primjena odredbe članka 61. Ustavnog zakona o obligatornoj obustavi postupka zbog prestanka postojanja pretpostavaka za njegovo vođenje.

• Na osnovi iznesenoga, Ustavni je sud temeljem odredbe stavka 1. članka 56. Ustavnog zakona (iz 2002. g.) bio ovlašten, u vrijeme odlučivanja o prijedlozima za pokretanje postupka (30. siječanj 2003. g.), ocjenjivati ustavnost i zakonitost Odluke o sanaciji i restrukturiranju Croatia banke d.d. Zagreb, premda je ista prestala važiti 13. rujna 2000. g.