• Iz prethodnih je utvrđenja razvidna neosnovanost predlagateljeve tvrdnje da »Zakonom nije predviđeno da svaki građanin ima pravo biti kandidiran za člana predstavničkog tijela, a ne da mora biti kandidiran kao grupa građana, kao što je predviđeno Zakonom«. Kandidati na nezavisnim listama ni u kojem se slučaju ne mogu smatrati »grupom građana«, kao što se bilo kakvom »grupom« ne mogu smatrati ni kandidati na listama koje predlažu političke stranke.

• 7. S obzirom na sadržaj prijedloga za ocjenu ustavnosti članka 12. stavka 1. Zakona, razvidno je da predlagatelj poistovjećuje razmjerni (proporcionalni) izborni sustav s većinskim izbornim sustavom. Za razliku od razmjernog, u većinskom izbornom sustavu biraju se pojedinci (to jest, individualni, pojedinačni kandidati). Da bi se takvi izbori mogli provesti, potrebno je da cjelokupno područje jedne lokalne jedinice (grada ili općine odnosno županije) bude podijeljeno na onoliki broj malih izbornih okruga koliko se ukupno bira članova predstavničkog tijela. Primjerice, ako se u predstavničko tijelo ukupno bira 15 članova, cjelokupno područje grada ili općine moralo bi biti podijeljeno na 15 malih izbornih okruga, a u svakom bi izbornom okrugu građani, koji imaju adresu stanovanja na području tog okruga, birali po jednog člana predstavničkog tijela temeljem glasačkih listića koji bi bili različiti u svakom okrugu. Kandidat koji bi dobio najveći broj glasova u svakom pojedinom od 15 gradskih ili općinskih izbornih okruga smatrao bi se izabranim članom predstavničkog tijela, a svi oni zajedno tvorili bi konačan sastav predstavničkog tijela. (Pravila većinskog izbornog sustava prikazana su samo u osnovnim i najvažnijim elementima, koji mogu biti modificirani na različite načine, ovisno o zakonodavstvu zemlje u kojoj se primjenjuju.)

• Budući da predlagatelj zasniva svoje navode o neustavnosti članka 12. stavka 1. Zakona na značajkama većinskog izbornog sustava, koji se ne primjenjuje u hrvatskom izbornom zakonodavstvu za izbor članova predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave i područne (regionalne) samouprave, to Ustavni sud utvrđuje da je članak 12. stavak 1. Zakona, koji propisuje pravila za kandidiranje svojstvena razmjernom izbornom sustavu, u cijelosti usuglašen s ustavnim načelom neposrednih izbora, te Ustavom zajamčenim općim i jednakim biračkim pravom.

• 8. Predlagatelj neustavnim smatra i činjenicu što Zakonom nije predviđeno da »potpisnik nezavisne liste može biti potpisnikom samo jedne nezavisne liste, što bi nadležnom izbornom povjerenstvu moglo omogućiti arbitrarno odlučivanje, odnosno prihvaćanje ili odbijanje danog potpisa, kod slučaja potpisivanja iste osobe na dvije nezavisne liste«. Ustavni sud niti u ovom dijelu prijedloga nije razloge podnositelja utvrdio osnovanim.

• 9. Naposlijetku, predlagatelj osporava ustavnost odredbe članka 14. stavka 1. Zakona, koja propisuje da prijedlozi lista moraju biti dostavljeni nadležnom izbornom povjerenstvu jedinice za čije se predstavničko tijelo izbori provode, najkasnije u roku od 12 dana od dana raspisivanja izbora. Isto tako, predlagatelj osporava broj potpisa koji je pojedina nezavisna lista dužna prikupiti na izborima za Gradsku skupštinu Grada Zagreba (500), smatrajući taj broj potpisa ograničavanjem pasivnog biračkog prava građana.

• Prema stajalištu Ustavnog suda, zakonodavac ima pravo, polazeći od ovlasti iz članka 2. stavka 4. alineje 1. Ustava, samostalno propisati rokove u kojima je potrebno obaviti pojedine izborne radnje u zakonom predviđenom izbornom postupku, kao i uvjete koje sudionici izbornog natjecanja trebaju ispuniti da bi se njihova kandidatura mogla smatrati pravovaljanom. Sukladno tome, hrvatski zakonodavac je imao pravo propisati u kojem roku prijedlozi lista moraju biti dostavljeni nadležnom izbornom povjerenstvu, kao i broj potpisa birača koji nezavisna lista za Gradsku skupštinu Grada Zagreba treba dobiti da bi se smatrala pravovaljanom.