• Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, u postupku pred prvostupanjskim sudom ne može govoriti o razdoblju potpune neaktivnosti suda, već da su vremenska razdoblja između pojedinih ročišta i poduzetih radnji u postupku neprimjereno duga, te je prvostupanjska presuda donesena devet godina nakon podnošenja tužbe.

• Ocjenjujući ponašanje podnositeljice ustavne tužbe, Ustavni sud utvrđuje da je u pravnom relevantnom razdoblju, podnositeljica, kao tužiteljica u sudskom postupku, djelomično utjecala na duljinu sudskog postupka. Unatoč činjenici da je podnositeljica više puta požurivala postupak, predlaganjem dodatnih vještačenja, djelomično je pridonijela dugotrajnosti predmetnog postupka.

• Imajući u vidu mjerila prema kojima se ocjenjuje složenost sudskog predmeta (opsežnost izvođenja potrebnih dokaza, broj mogućih svjedoka koji bi trebali biti saslušani u postupku, eventualna potreba za provedbom postupka vještačenja, vrijeme potrebno za kolanje spisa u predmetima koji zahtijevaju suradnju više tijela, provođenje sudskog postupka u više stupnjeva, odnosno vraćanje stvari na ponovno odlučivanje sudu nižeg stupnja te ostale radnje i postupci koji bi mogli dovesti do zaključka da se radi o složenoj sudskoj stvari zbog koje bi sudski postupak u cijelosti ili u pojedinom stupnju opravdano mogao trajati dulje vrijeme) i okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom predmetu radi o relativno složenoj sudskoj stvari. Na takva utvrđenja upućuje potreba određivanja medicinskog vještačenja, te potreba provođenja kombiniranog vještačenja.

• Unatoč naprijed navedenim utvrđenjima, Ustavni sud ocjenjuje da je, trajanjem predmetnog sudskog postupka preko devet godina, u slučaju podnositeljice povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske. Iako je u slučaju podnositeljice razvidna izvjesna aktivnost nadležnog suda, nepoduzimanjem procesnih radnji na koje je zakonom ovlašten, sud je pridonio dugotrajnosti navedenog postupka a time sporom i neučinkovitom ostvarivanju podnositeljičinih prava.

• U povodu isticanja nadležnog žalbenog suda o opterećenosti brojem predmeta, Ustavni sud utvrđuje da se pozivanje na organizacijske ili kadrovske probleme suda ne bi moglo smatrati opravdanim razlogom za nerazumno dugo trajanje sudskog postupka.

• Napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da su države-ugovornice obvezne organizirati svoje pravne poretke na način koji omogućava sudovima da ispune zahtjeve propisane člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije, opetovano ističući naročitu važnost tog zahtjeva za pravilno i uredno vođenje sudskih postupaka (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Bucholoz protiv Njemačke od 6. svibnja 1981., Guincho protiv Portugala od 10. srpnja 1984., Union Alimentaria Sanders SA od 7. srpnja 1989., Brigandi protiv Italije od 19. veljače 1991. i dr.).