• 1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, broj: Gž-1348/02-3 od 1. listopada 2002. godine, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, broj: P-717/02-4 od 23. svibnja 2002. godine, na način da je odbijen podnositeljev tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće.

• 2. Podnositelj smatra da su mu osporenom presudom, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđena ustavna prava zajamčena odredbama članaka 14. stavka 2. i 26. Ustava Republike Hrvatske. Obrazlažući povrede ustavnih prava, podnositelj iznosi mišljenje da ima pravo na razliku plaće bez obzira što nije imao prebivalište na području od posebne državne skrbi. Mišljenja je da prebivalište na području od posebne državne skrbi, nije pretpostavka za ostvarivanje prava propisanog člankom 19. Zakona o područjima od posebne državne skrbi, već se odredba o prebivalištu na tom području, prema mišljenju podnositelja, odnosi na druga prava priznata tim Zakonom.

• 3. Odredbom članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), propisano je da svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

• Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova, nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti i pravnih osoba s javnim ovlastima radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom. Slijedom navedenog, Ustavni sud tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, u pravilu, unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode.

• U osporenoj presudi, Županijski sud u Vukovaru ističe da za priznavanje prava iz Zakona o područjima od posebne državne skrbi moraju biti kumulativno ispunjene tri pretpostavke: zaposlenje, prebivalište i boravište na području od posebne državne skrbi. S obzirom na nespornu činjenicu da podnositelj nije imao prebivalište na području od posebne državne skrbi, drugostupanjski sud ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, te je stoga preinačio prvostupanjsku presudu odbivši podnositeljev tužbeni zahtjev.

• 5. Polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u parničnom postupku, a imajući u vidu odredbu članka 2. stavka 2. Zakona o područjima od posebne državne skrbi, prema kojoj prava iz tog Zakona ostvaruju fizičke osobe koje imaju prebivalište i borave na područjima posebne državne skrbi i pravne osobe koje imaju sjedište na područjima posebne državne skrbi, Ustavni sud je utvrdio da je presuda Županijskog suda u Vukovaru donesena sukladno mjerodavnim propisima, te da podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom u materijalnom smislu na čiju povredu ukazuje (članak 14. stavak 2. Ustava).