• Lj. H. podnijela je pravodobnu ustavnu tužbu po punomoćniku G: H., odvjetnca iz Z. u svezi presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-1917/1994 od 10. studenoga 1994. godine i rješenja Ministarstva unutarnjiti poslova broj: 511-01-43-11 P/I -17103/12075/1-93 od 31. prosinca 1993. godine, radi primitka u hrvatsko državljanstvo.

• Smatra da su joj tim odlukama povrijedena ustavna prava iz članka 19. stavak 1: i 2 članka 3. stavak 1. i 2, članka 3 članka 58, članka 61. stavak 1, članka 62. i članka 63. stavak I, i i 4. Ustava Republike Hrvatske

• Podnositeljica ustavne tužbe neosnovano smatra đa su jc navedenim aktima povrijedena ustavna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske

• U konkretnom slučaju, rješenje o odbijanju primitka podnositeljice u hrvatsko državljanstvo, doneseno je na pretpostavci prestanka boravka podnositeljice u Republici Hrvatskoj, a zbog boravka u inozemstvu duže od jedne godine, a pri tome nije obavijestila nadležno tijelo na pudručju Republike Hrvatske:

• Točkom 3. stavak 1. navedenog članka određeno je da stranac prirođenjem može steći hrvatsko državljanstvo, ako je od podnošenja zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo imao prijavljen boravak na manje pet godina neprekidno na teritorij Hrvatske, a što obuhvaća i neprekidni boravak.

• Uvidom u navedene spise je utvrđeno da je podnositeljica ustavne tužbe imala prijavljeno prebivalite u V. ali je u jesen 1991. godine napuštila V. boravila je u Austriji i P, a svoj odlazak nije ni prijavila nadležnom tijelu i više nigdje nije prijavila svoj boravak na teritoriju Republike Hrvatske, a što,je propisano člankom 41. i 60: Zakona o kretanju i boravku stranca (" Narodne novine; broj 53/91).