• U tom cilju predsjednik biračkog odbora određuje najmanje dva člana biračkog odbora ili zamjenika koji će posjetiti birača u mjestu gdje se nalazi i omogućiti mu glasovanje, vodeći računa o tajnosti glasovanja. Pri tome će birač sam staviti svoj glasački listić u zasebnu omotnicu (kuvertu) i zatvoriti je u prisutnosti članova biračkog odbora, koji će je, kada dođu na biračko mjesto, ubaciti u odgovarajuću glasačku kutiju.

• Glasovanje na opisani način (točka 2. ovih Obvezatnih uputa) obavit će se samo u slučaju ako je birač dostupan biračkom odboru i kad je pravovremeno obavijestio birački odbor da želi glasovati.

• 3. Glasovanje osoba iz točke 1. i 2. ovih Obvezatnih uputa poimenično će se iskazati u zapisniku o radu biračkog odbora.

• Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Markt kao predsjednice Vijeća, Smiljana Mikuša, Štefanije Braun Kleončić, Silve Rulic Hren i Jasminke Jenjić kao članova Vijeća, te više sudske savjetnice Biserke Špoljar kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja »Nakladnik« d.o.o. iz Zagreba, odlučujući o prijedlogu »Europapress Holding« d.o.o. Zagreb, za ponavljanje postupka dovršenog presudom Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-7458/2004-4 od 24. studenoga 2004. godine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 11. svibnja 2005.

• Prijedlogom od 11. ožujka 2005. godine predlagatelj »Europapress Holding« d.o.o. iz Zagreba, zastupan po odvjetnici Vesni Alaburić iz Zagreba, zatražio je ponavljanje sudskog postupka okončanog presudom ovoga Suda, broj: Us-7458/2004-4 od 24. studenoga 2004. godine. Ovom presudom uvažena je tužba tužitelja »Nakladnika« d.o.o. iz Zagreba i poništen zaključak Agencije za tržišno natjecanje, klasa: UP/I-030-02/2004-01/33, urbroj: 58-02-04-12-25 od 1. rujna 2004. godine, kojim se točkom I. izreke odbacuje zahtjev tužitelja »Nakladnika« d.o.o. iz Zagreba za uvid u spis, a točkom II. odbacuje njegov zahtjev za priznavanje stranke u postupku.

• U svom prijedlogu za ponavljanje postupka »Europapress Holding« d.o.o. iz Zagreba, kao zainteresirana osoba, u bitnom ističe da je Upravni sud RH donoseći presudu od 24. studenoga 2004. godine zaključio da je tužitelj »Nakladnik« d.o.o. iz Zagreba trebao biti stranka u upravnom postupku ispitivanja dopuštenosti koncentracije zainteresirane osobe i »Slobodne Dalmacije« naprosto zato što tužitelj smatra da na to ima pravo, a tužitelj tako smatra zato što je »društvo koncerna NCL media grupe«. Ukazuje da ovakovo obrzaloženje proturječi navodima tužbe u kojima se uopće ne spominje »koncern NCL media grupa«, već se tvrdi da je upravo tužitelj »jedan od najvećih izdavača u RH« koji »ovisi o korektnoj distribuciji svojih izdanja«. Predlagatelj drži da je citirano stajalište tužitelja, na kojem se temelji odluka o aktivnoj legitimaciji tužitelja, moglo biti preuzeto isključivo iz zahtjeva što ga je tužitelj dana 24. kolovoza 2004. godine uputio tuženoj Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja. Tvrdnja sadržana u podnesku od 24. kolovoza 2004. da je on »društvo koncerna NCL media grupa« nije točna. Kako se odluka Suda o aktivnoj legitimaciji tužitelja temelji upravo i isključivo na toj tvrdnji, proizlazi da se odluka Suda temelji na netočnoj (lažnoj) tvrdnji sadržanoj u ispravi tužitelja, što je sukladno članku 52. stavku 1. točki 4. Zakona o upravnim sporovima razlog za ponavljanje postupka. Stoga u upravnom postupku na koji se odnosi ovaj upravni spor tužitelj nije, niti može biti stranka koja je trebala sudjelovati u tom postupku, pa nije ni ovlašten zahtijevati obnovu upravnog postupka kako to svojom odlukom utvrđuje Sud. Kako slijedom iznijetog nije ispunjena pretpostavka iz članka 40. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja da se tužitelju »Nakladniku« d.o.o. prizna status stranke u upravnom postupku ispitivanja dopuštenosti koncentracije zainteresirane osobe i »Slobodne Dalmacije«, predlaže se da Sud razlog za ponavljanje postupka ocijeni opravdanim, te sukladno navodima i dokazima iz prijedloga donese presudu kojom se prijedlog za ponavljanje postupka dopušta, te tužba tužitelja radi poništenja zaključka tužene Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, klasa: UP/I-030-02/2004-01/33, urbroj: 580-02-04-12-25 od 1. rujna 2004. godine odbije kao neosnovana.