• 3.1. Prema predlagateljevu mišljenju djelokrug poslova i ovlasti Hrvatskog sabora definirani su člankom 80. Ustava Republike Hrvatske, koja odredba niti u jednom od svojih podstavaka Hrvatskom saboru ne daje ovlaštenje da daje vjerodostojna tumačenja zakona niti se prema njegovu mišljenju »to ovlaštenje može presumirati »cijeđenjem« ustavnih odredbi«. Predlagatelj ističe da i »smještaj« osporenih odredbi u Poslovniku to onemogućuje, jer se nalaze u sklopu »odredbi o postupku donošenja akata Sabora«, te izvan poglavlja o postupku donošenja zakona. Stoga je, prema predlagateljevu mišljenju, »člankom 80. Ustava definirana radiografija Hrvatskog sabora bez mogućnosti da se ona proširi nekim propisnikom nižeg ranga, valja zaključiti da je svako širenje ovlasti Hrvatskog sabora njegovim Poslovnikom suprotno i nesuglasno odredbi članka 5. stavka 1. Ustava«.

• 3.3. U podnesenom prijedlogu predlagatelj nadalje ističe da su osporene odredbe Poslovnika suprotne odredbi članka 89. stavka 4. Ustava. Te navodi: »Naknadno »prisjećanje« zakonodavca što je »mislio« pod nekom nejasnom ili nedorečenom odredbom nerijetko potiče samovolju i pristranost te umjesto »prisjećanja i »vjerodostojnog tumačenja« zapravo znači iskrivljavanje, ovisno o trenutnoj političkoj volji, pogotovo ako to »tumačenje« daje Sabor u sazivu različitom od onoga koji je donio nejasnu odredbu koju se hoće »vjerodostojno protumačiti«.

• 3.4. Također ističe da »Premda »vjerodostojna tumačenja zakona« formalno nisu zakon, u praksi se ona uzimaju tako, kao dopuna zakona, pa se uz navođenje pojedinog zakona redovito navodi i broj »Narodnih novina« u kojima je dano vjerodostojno tumačenje«. Prema predlagateljevu mišljenju problem je i to što »vjerodostojna tumačenja« ne stupaju na snagu niti se primjenjuju tek od njihove objave ili s odgodnim rokom, nego uvijek povratno, a to ih čini nesuglasnim odredbi članka 89. stavka 4. Ustava.

• »Stoga«, prema njegovu mišljenju, »propisivanje o stupanju na snagu odredbi saborskog Poslovnika prije njihova objavljivanja predstavlja kršenje odredbi članka 89. stavaka 1., 3. i 4. Ustava«. Nadalje, podnositelj ističe da budući da su osporene završne odredbe Poslovnika i njegovih izmjena i dopuna o stupanju na snagu konzumirane, donošenje odluke kojim će se utvrditi da je u njima sadržan izraz »stupa na snagu danom donošenja, a »nije bio niti je suglasan s Ustavom Republike Hrvatske«.

• 7. Predlagatelj nalazi uporište za svoje stajalište o neustavnosti poslovničkog propisivanja instituta vjerodostojnog tumačenja zakona i u odredbi članka 89. stavaka 4. i 5. Ustava prema kojima zakoni ne mogu načelno imati povratno djelovanje, već takvo djelovanje, iz opravdanih razloga, mogu imati samo pojedine njihove odredbe.

• U pobijanju naprijed navedenog predlagateljevog stajališta valja poći od formalne činjenice da zakonski akti kojima se daje vjerodostojno tumačenje pojedinih zakonskih odredbi formalno stupaju na snagu objavom u »Narodnim novinama« i protekom vakacijskog roka (dakle da se, načelno govoreći, tako i primjenjuju). Sadržajno ovi akti nedvojbeno zauzimaju stajalište o tumačenju određene ili određenih zakonskih odredbi koje se odnosi na zakon koji tumače od trenutka kad je on stupio na snagu. No, zakonsko tumačenje koji čini sadržaj vjerodostojnog tumačenja zakona ne može se primijeniti na slučajeve koji su pravomoćno riješeni prije stupanja na snagu zakonskog akta o vjerodostojnom tumačenju zakona. Ono se može odnositi samo na slučajeve čije rješavanje je u tijeku, odnosno na slučajeve koji će biti rješavani nakon stupanja na snagu zakonskog akta o vjerodostojnom tumačenju zakona.