• – integrirati ciljeve i prioritete izbjegavanja nastajanja otpada u Politiku integriranog proizvoda EU-a, s ciljem identificiranja i provedbe mogućnosti smanjivanja sadržaja opasnih tvari u proizvodima, produživanja trajanja proizvoda, te da proizvodi postanu podobniji za recikliranje i ponovno korištenje, itd.;

• – učiniti proizvođače odgovornima za njihove proizvode kad oni postanu otpad (gdje je to učinkovito);

• – utjecati na potražnju potrošača u korist proizvoda i procesa kojima se pridonosi stvaranju manje otpada, npr. politikom »zelene« nabave, označavanjem eko-proizvoda, kampanjama informiranja i drugim;

• – identificirati najproblematičnije i/ili najopasnije tokove otpada (ambalažni otpad, stara vozila, baterije, električni i elektronički otpad, opasni otpad iz kućanstava) kojima treba posvetiti posebnu pažnju s ciljem da se smanji utjecaj na okoliš različitih proizvodnih sektora (npr. rudarstvo, proizvodnja energije, graditeljstvo, poljoprivreda, itd.), te djelovati u partnerstvu s tim sektorima radi pronalaženja načina za smanjivanje i uklanjanje štetnog utjecaja tokova otpada. Rješenja će vjerojatno uključiti sufinanciranje istraživanja i razvoj čistijih, inovativnijih tehnoloških procesa i poticanje širenja najbolje tehnologije i prakse.

• Uz karakteristike politike gospodarenja otpadom te trendove u EU-a kao cjelini provedena je, za potrebe izrade Strategije, analiza pristupa gospodarenju otpadom u tri odabrane države EU-a: Austriji, Danskoj i Sloveniji na osnovi koje se mogu donijeti zaključci te pouke za Hrvatsku:

• – Austrija i Danska su zemlje s dobro razvijenim sektorom gospodarenja otpadom koje karakterizira visok stupanj regulatorne intervencije i planiranja na svim razinama, a obje zemlje uspješno koriste ekonomske instrumente. Slovenija ima slabo razvijen sektor gospodarenja otpadom, ali se regulatorna intervencija drastično povećala zbog procesa usklađivanja.