• Županijski sud u Puli rješenjem, broj: Gž-1155/98-2 od 28. rujna 1998. godine, prihvatio je žalbu tužitelja, ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje, s uputom da u ponovljenom postupku sud treba utvrditi je li se u konkretnom slučaju radilo o simuliranoj zamjeni stanova, te je li suglasnost na Ugovoru o zamjeni stanova data nakon stupanja na snagu Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske, koja je stupila na snagu 24. srpnja 1991. godine (»Narodne novine«, broj 36/91.).

• Odlučujući o žalbi tužitelja Županijski sud u Puli rješenjem, broj: Gž-1361/00-2 od 10. prosinca 2001. godine, usvojio je žalbu, ukinuo prvostupanjsku presudu u cijelosti i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje s uputom prema kojoj će sud utvrditi je li tuženik stekao stanarsko pravo na spornom stanu u skladu s odredbom članka 71. stavka 5. Zakona o stambenim odnosima (kojom je propisano da se stanarsko pravo na osnovi valjanog ugovora o zamjeni stanova stječe danom useljenja u zamijenjeni stan), budući da je Uredba o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske stupila na snagu 24. srpnja 1991. godine. Pored navedenog, u odnosu na utvrđenje prvostupanjskog suda da se ne radi o simuliranoj zamjeni stanova, Županijski sud je obvezao prvostupanjski sud da za to utvrđenje u presudi dade »jače« i »uvjerljivije razloge«.

• U ponovljenom postupku, nakon provedenog dokaznog postupka, Općinskog sud u Puli je (treći put) presudom, broj: P-6/02 od 22. svibnja 2002. godine, usvojio protutužbeni zahtjev podnositelja i odbio tužbeni zahtjev tužitelja, budući da je nesporno utvrdio da je na temelju valjanog Ugovora o zamjeni stanova podnositelj uselio u stan u P., B. K. 8 (sada Sv. P. 1) prije 24. srpnja 1991. godine, pa je time stekao stanarsko pravo na tom stanu u skladu s člankom 71. stavkom 5. Zakona o stambenim odnosima. Pri tome sud je ocijenio neosnovanom tvrdnju tužitelja da bi se radilo o simuliranoj zamjeni stanova budući da, osim pretpostavki tužitelja u tom smislu, tužitelj sudu nije pružio niti jedan valjani dokaz.

• 6. Osporenom presudom, Županijski sud u Puli prihvatio je žalbu tužitelja – protutuženika i preinačio presudu Općinskog suda u Puli, broj: P-6/02 od 22. svibnja 2002. godine, na način da je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i odbio protutužbeni zahtjev podnositelja. Županijski sud je zauzeo stajalište da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sporne i odlučne činjenice, ali da je izveo pogrešan zaključak i pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, prema stajalištu Županijskog suda zamjena navedenih stanova nije pravno valjana i to, između ostalog, iz razloga što nema valjane suglasnosti bivše JNA na navedenu zamjenu, nema sigurnih dokaza da je podnositelj uselio u zamjenom dobiven stan prije 24. srpnja 1991. godine, te »da nije ispunjen smisao zamjene stanova«. U obrazloženu presude, između ostaloga, se navodi:

• 7. Na temelju analize cjelokupnog spisa predmeta, svih odluka donesenih u konkretnom slučaju, napose osporene presude, mjerodavnih zakonskih propisa, te navoda i razloga ustavne tužbe, Ustavni sud je utvrdio da je podnositelju osporenom presudom povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom, zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava.

• Županijski sud u Puli u osporenoj presudi zauzeo je stajalište da su nižestupanjski sudovi potpuno i pravilno utvrdili činjenično stanje, ali su pogrešno primijenili materijalno pravo.