• Iz navedenih razloga Ustavni sud nije prihvatio navode podnositelja da im u konkretnom slučaju nije osigurana jednakost pred zakonom, zajamčena člankom 14. stavkom 2. Ustava.

• Ustavno pravo na žalbu ne iscrpljuje se u strogo formalnom smislu u (ne)mogućnosti njezina izjavljivanja, već podrazumijeva ostvarivanje učinkovite pravne zaštite putem žalbe. Pritom je stajalište ustaljene ustavnosudske prakse da se pravo na žalbu, odnosno drugu pravnu zaštitu može učinkovito ostvarivati samo ako prvostupanjsko tijelo ili sud u svojoj odluci navedu razloge za njezino donošenje, koji se mogu pobijati u obrani žaliteljevih prava i na zakonu zasnovanih interesa.

• Osim toga, pravo na žalbu može se učinkovito ostvariti ako nadležno drugostupanjsko tijelo ili sud ocijeni sve relevantne žalbene navode.

• Razmatrajući navode ustavne tužbe te obrazloženje osporenih rješenja, Ustavni sud je utvrdio da u konkretnom slučaju podnositeljima nije povrijeđeno navedeno ustavno pravo. Ocjena je Ustavnog suda da je u prvostupanjskom rješenju određeno i potpuno navedeno koje činjenice i iz kojih razloga nadležno upravno tijelo uzima kao dokazane odnosno nedokazane, kojim se razlozima vodilo pri utvrđivanju postoji li prekršaj, te koje okolnosti je cijenilo prilikom odmjeravanja kazne. Također je obrazložilo iz kojih razloga nije prihvatio obranu podnositelja, dok je u odluci Visokog prekršajnog suda odgovoreno na sve žalbene navode podnositelja.

• Člankom 209. stavkom 1. točkom 2. Zakona o prekršajima propisano je:

• Polazeći od navedenih odredaba Zakona o prekršajima, a imajući u vidu činjenicu da je iz spisa predmeta razvidno da je podnositelj aktivno sudjelovao u prekršajnom postupku koji se vodio na hrvatskom jeziku, ne dovodeći u sumnju svoje poznavanje hrvatskog jezika i ne postavljajući nikakav zahtjev u tom smislu, kao i činjenicu da je radnje u postupku podnositelj poduzimao u nazočnosti i uz stručnu pomoć svog branitelja, podnositeljevu tvrdnju o povredi ustavnog prava na obranu Ustavni sud ocjenjuje neosnovanom.