• Odredbama članka 7. stavka 1. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja određeno je da su zabranjeni sporazumi kojima je cilj, posljedica ili mogući učinak ograničavanje ili sprječavanje slobodnog tržišnog natjecanja, te se navode sporazumi koji se osobito takvim smatraju. Prema stavku 2. Zakona ništavi su sporazumi zabranjeni stavkom 1. ovoga članka. Prema članku 11. stavku 1. Zakona sporazumi poduzetnika, koji po svojoj prirodi i sadržaju odgovaraju nekom od ugovora: o specijalizaciji, o isključivoj distribuciji, o selektivnoj distribuciji, o isključivoj kupnji, o franchisingu te o istraživanju i razvoju, neće se smatrati sporazumima iz članka 7. ovoga Zakona, ako ispunjavaju uvjete utvrđene ovim Zakonom. U tom smislu tuženo tijelo bilo je nadležno ocijeniti predmetni sporazum.

• Odredbama članka 49. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da je stranka osoba na čiji je zahtjev pokrenut postupak ili protiv koje se vodi postupak, ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku. Prema članku 50. stavku 1. istog Zakona stranka u upravnom postupku može biti svaka fizička i pravna osoba. Prema točki 2. izreke osporenog rješenja tuženo tijelo nalaže tužitelju da briše odredbe iz sporazuma koje smatra ništavim, premda se radi o sporazumu građanskog prava u kojem sudjeluju dvije ravnopravne strane, pa se prema tome i nalog može odnositi samo na obje.

• Jedno od osnovnih načela upravnog postupka je načelo saslušanja stranke. Prema odredbama članka 8. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku prije donošenja rješenja stranci se mora pružiti mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje su od važnosti za donošenje rješenja, dok se prema stavku 2. Zakona rješenje može donijeti bez prethodnog izjašnjenja stranke samo u slučajevima kad je to zakonom dopušteno. Postupak do donošenja rješenja uređen je u XI. glavi Zakona. Prema članku 135. Zakona prije donošenja rješenja imaju se utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su značajne za rješenje i strankama omogućiti da ostvare i zaštite svoja prava i pravne interese. To se može izvršiti u skraćenom postupku ili u posebnom ispitnom postupku. Skraćeni postupak nije predviđen Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja, niti se ovdje radi o situaciji iz članka 141. Zakona o općem upravnom postupku kad se može donijeti rješenje u skraćenom postupku. Prema tome, u ovom slučaju bilo je potrebno prije donošenja rješenja provesti poseban ispitni postupak, a moguće i usmenu raspravu, s obzirom na tužiteljeve prigovore glede utvrđenog činjeničnog stanja (članak 142. i 149. Zakona o općem upravnom postupku).

• Glede primjene prava valja reći da je odredbama članka 140. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst i 55/01 – ispr.) propisano da međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, koji su na snazi, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Prema tome, mogao je biti u primjeni u ovom slučaju Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Republike Hrvatske i Europske zajednice i njihovih država članica, te Privremeni sporazum o trgovinskim i s njima povezanim pitanjima između Republike Hrvatske i Europske zajednice, dok kriteriji, standardi i instrumenti tumačenja Europske zajednice na koje se poziva tuženo tijelo a nisu sadržani u tekstu tih sporazuma, niti su preuzeti i objavljeni u bilo kojem drugom hrvatskom zakonu ili propisu, ne mogu biti izvor prava.

• (2) Obrazovanje odraslih dio je jedinstvenoga obrazovnog sustava Republike Hrvatske.

• – racionalnog korištenja obrazovnih mogućnosti, teritorijalne blizine i dostupnosti obrazovanja svima pod jednakim uvjetima, u skladu s njihovim sposobnostima,