• Koristeći pribor za nanošenje (5.1.5.) nanijeti 50 µl otopine metilnih estera (6.1.) pripremljene iz uzorka, u uskoj pruzi duljine približno 50 mm, najmanje 40 mm od ruba ploče i 10 mm od dna. Na sličan način nanijeti 100 µl otopine koja sadrži jednaku količinu pripremljene otopine metilnih estera (6.1.) i otopine metil erukata (4.6.). Zbog osjetljivosti sloja, otopine treba pažljivo nanositi (Primjedba: ukoliko se to želi, na ploču se može nanijeti 50 µl otopine metil erukata (4.6.) kako bi se olakšalo utvrđivanje trake koja sadrži metil erukat nakon razvijanja: vidjeti sliku). Nakon nanošenja metilnih estera uroniti donji rub ploče u dietil-eter sve dok se eter ne uzdigne na približno 5 mm iznad područja nanošenja uzorka. Na ovaj se način metilni esteri koncentriraju u uskoj traci.

• Pregledati ploču pod ultraljubičastim (UV-) svjetlom i odrediti traku koja sadrži metil erukat u uzorku koristeći za usporedbu referentnu traku uzorka u koji je dodan metil erukat (vidjeti sliku).

• Ostrugati traku koja sadrži metil erukat dobiven iz uzorka u čašu od 50 ml pazeći da ne bude gubitaka. Na isti način prenijeti silikagel smješten iznad i ispod trake koja sadrži metil erukat u drugu čašu od 50 ml. Ova traka sadržavat će sve ostale frakcije metilnih estera masnih kiselina. U svaku čašu dodati 1 ml standardne otopine metil tetrakozanoata (4.7.) i 10 ml dietil-etera (4.1.). Promiješati i prebaciti sadržaj čaša u odvojene kolone ili lijevke (5.1.4.), od kojih svaki sadrži približno 1 g silikagela (4.4.); ekstrahirati metilne estere koristeći tri do četiri porcije dietil-etera od 10 ml. Sakupiti filtrate u malene tikvice. Ispariti svaki filtrat do malenog volumena koristeći slabu struju dušika i prebaciti metilne estere u malene epruvete sa konusnim dnom. Ukloniti ostatak otapala isparavanjem u struji dušika na način da se metilni esteri koncentriraju na dnu. Otopiti metilne estere u 25 do 50 µl n-heksana (4.2.).

• 6.3.1. Provesti postupak kao što je u opisano u HRN EN ISO 5508:1999 i analizirati 1 do 2 µl otopine metilnih estera dobivenih iz:

• 7.1.2. Ukoliko su površine pikova dobivene u postotcima, vrijednosti EF-a i RF-a mogu se izračunati na sljedeći način:

• 7.1.3. Metoda izračuna (7.1.1.) pretpostavlja da je udio tetrakozanske kiseline u uzorku zanemariv. Ukoliko se pokaže da je navedena kiselina u uzorku prisutna u značajnoj količini, vrijednost tetrakozanske kiseline (L2) dobivene iz kromatograma frakcija koje sadrže ostatak metilnih estera masnih kiselina mora se smanjiti na: