• 9.1. Predlagatelj smatra da je odredba članka 174. stavka 2. ZAP-a neposredno suprotna odredbi članka 29. stavka 2. alineje 1. Ustava jer je utvrđivanje povrede prava pojedinog nositelja temelj za dosudu naknade štete. Isto tako, navodi da je osobito važno u sudskom postupku dokazati pojedinačno pravo pojedinog autora koje je povrijeđeno.

• Naime, prilikom uređivanja kolektivne zaštite autorskih i sličnih prava, zakonodavac mora uzeti u obzir tehnički napredak i mogućnost korištenja određenih autorskih djela (npr. glazbenih i filmskih) na nekoliko tisuća različitih mjesta u isto vrijeme, tako da je način zaštite tih prava od neovlaštene uporabe pravilno utvrđena u osporenoj odredbi, kojom se pojednostavljuje položaj udruga za kolektivno ostvarenje prava u sudskim postupcima.

• Pozivanje predlagatelja na odredbu članka 29. stavka 2. alineje 1. Ustava, kojom je propisano da u slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela osoba ima pravo da u najkraćem roku bude obaviještena o naravi i razlozima optužbe, u ovom se slučaju ne može povezivati s osporenom odredbom te nije mjerodavna za ocjenu njezine suglasnosti s Ustavom.

• 10.1. Predlagatelj navodi da je odredba članka 183. ZAP-a u cijelosti suprotna odredbama članka 49. stavaka 1. i 2. Ustava jer je jedno od bitnijih obilježja poduzetničke slobode i načelo slobodnog ugovaranja penala, uz poštivanje prisilnih normi ZOO-a. Za razliku od toga, osporenom odredbom utvrđuje se maksimalni iznos penala, što je u suprotnosti sa slobodom ugovornih strana da same ugovore ugovornu kaznu. Smatra da je stavak 2. osporenog članka ZAP-a suprotan odredbi članka 29. stavka 1. Ustava, kojom se jamči pravično suđenje. Smatra da je protuustavno propisivanje da nije potrebno dokazati da šteta nije nastala jer se o tome treba odlučivati u sudskom postupku, u kojemu svatko može dokazivati suprotno te dokazima iznijeti svoju obranu. Smatra da navedena odredba uskraćuje bilo kakve aktivnosti tuženika da snizi iznos štete, odnosno da dokaže da šteta nije nastala. Isto tako, navodi da je time poremećeno načelo ravnopravnosti stranaka u postupku te time i odredba članka 28. Ustava.

• Jedino se, dakle, na način kako je to učinjeno u osporenim odredbama može osigurati naknađivanje štete, no, s druge strane, navedene odredbe imaju i preventivni učinak jer bi trebale utjecati na osobe koje neovlašteno koriste predmete zaštite da s tom praksom prestanu zbog veće naknade štete koju će trebati platiti.

• Ustavni sud utvrđuje da osporene odredbe nisu nesuglasne odredbama članka 49. stavaka 1. i 2. Ustava jer se njima ni na koji način ne uređuje ili smanjuje sloboda poduzetničkog djelovanja, već se propisuje odgovornost građanskopravne prirode za povredu autorskih ili sličnih prava, odnosno za neovlašteno ili prekomjerno korištenje predmeta zaštite.