• »(3) Tumač nije potreban ako javni bilježnik ili prisjednik vladaju jezikom kojim se služi i sudionik.«

• »(1) Javni bilježnik je ovlašten potvrditi da se prijepis, odnosno, preslika bilo koje isprave slaže s njenim izvornikom, odnosno s ovjerenim prijepisom ili ovjerenom preslikom izvorne isprave, a ako ne razumije jezik na kome je izvornik, odnosno ovjereni prijepis ili ovjerena preslika isprave napisana, potvrdit će samo onda ako je sam obavio prijepis, odnosno, presliku te isprave.«

• »(3) Javni bilježnik mora točno usporediti prijepis isprave s njezinim izvornikom i ako utvrdi da se slažu, potvrdit će to na samom prijepisu, a uz to će navesti da je to prijepis izvorne isprave, ili da je to prijepis ovjerenog prijepisa izvorne isprave, čime je pisan izvornik isprave, odnosno, ovjereni prijepis izvorne isprave (rukopisom, strojopisom, drugim mehaničkim ili kemijskim sredstvom, odnosno, olovkom ili perom), a ako se pri pisanju izvorne ili pri pisanju ovjere te isprave koristila i štambilja i ta će se činjenica također navesti u potvrdi. U potvrdi će se navesti i osobno ime i adresa prebivališta stranke koja je izvornik, odnosno ovjereni prijepis izvorne isprave pokazala javnom bilježniku, a ako stranka tu ispravu nije donijela sa sobom, javni će bilježnik u potvrdi navesti gdje se ta isprava nalazila kad je njezin prijepis s njome uspoređivao.«

• U dosadašnjem stavku 7., koji postaje stavak 6., riječ: »fotokopija« zamjenjuje se s riječi: »preslika«.

• »Javni bilježnik može, na zahtjev jedne stranke koja time želi postići kakav učinak, drugoj stranci na naznačenoj adresi priopćiti usmenu ili pisanu opomenu, otkaz, ponudu i drugu izjavu.«

• »(3) Javni će bilježnik, sukladno odredbama članka 60. i 61. ovoga Zakona, kad je god to moguće utvrditi istovjetnost stranke koja je zatražila službenu radnju javnobilježničkog priopćenja, a i stranke kojoj je to priopćenje namijenjeno, i u tom će slučaju, u zapisniku i u potvrdi navesti način na koji je istovjetnost utvrđena.«