• Zaključno, podnositelj predlaže usvajanje ustavne tužbe, ukidanje osporenih odluka parničnih sudova i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

• 4. U postupku pokrenutom ustavnom tužbom na temelju članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u nastavku: Ustavni zakon), Ustavni sud, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela povrijeđeno podnositelju ustavno pravo, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.

• 5. Uvidom u pribavljen spis, osporene odluke i drugu dokumentaciju koja se u njemu nalazi, razvidno je da je podnositelj protiv Č. Č. i M. K., kao tuženika, podigao tužbu radi iseljenja i predaje u posjed stana izgrađenog u R. u U. V. G. 18, kat 06, stan br. 12.

• Tužbu je temeljio na tvrdnjama da je vlasnik stana, te da tuženi stan koriste bez valjane pravne osnove.

• – nositelj stanarskog prava N. Č. je 9. travnja 1998. sa podnositeljem sklopio Ugovor o najmu stana, na temelju prethodno podnesenog zahtjeva, u kojem ugovoru je ugovoreno da najmoprimac stan koristi sam;

• – prvotuženik je bio nositelj stanarskog prava na stanu u R, T. 4 (stečenog 1. studenoga 1989.) kojeg je otkupio od prodavatelja Republike Hrvatske na temelju Ugovora broj DS-15/66/95 od 4. rujna 1997. godine;