• U programu su navedene teme, glavna postignuća, primjeri riječi i rečenica te jezične djelatnosti. Redoslijed tema nužno ne određuje redoslijed rada s učenicima. Njih je potrebno uskladiti s potrebama djece i okolnostima u kojima se poučava. Teme je moguće obraditi odjednom ili ih razdvojiti u nekoliko manjih dijelova, ponavljati ih, već prema okolnostima. O tome odlučuju sami učitelji na temelju procjene učenikovih potreba i sposobnosti, posebno ovladanosti hrvatskim, okolnosti njegova života i učenja, skupine u kojoj se poučava, izvorima za učenje hrvatskoga itd.

• Neke su teme prisutne na svim razinama zbog svoje važnosti. U programu je označeno znakom x da će se tema proširivati na višoj razini, a znakom xx da je tema već obrađivanja na nižoj. Na nižoj se razini teme obrađuju s najosnovnijim rječnikom dok se rečenične strukture uče neraščlanjeno, npr. »Drago mi je« uče kao neraščlanjen izraz dragomije (Jelaska, 2005). Na višoj se razini proširuju, uključuju širi rječnik i složenije strukture koje se raščlanjuju na pojedine jedinice. To se odnosi i na starije učenike. Naime, pretpostavlja se da će u većini slučajeva stariji učenici brže ovladavati istom razinom, tj. brže se služiti složenijim strukturama i rječnikom odraslih.

• Rječnik se usvaja prema čestoći i korisnosti. To znači da učenici na razini A 1 trebaju usvojiti otprilike 700 najčešćih riječi. Učenici na razini A 2 trebaju usvojiti otprilike 1500 najčešćih riječi. Vjerojatno ne će ovladati cjelokupnim znanjem svake riječi, što znači svim njezinim oblicima i značenjima, nego će se njome moći uspješno služiti.

• Gramatika se ne poučava izravno, nego neizravno. Učitelji slijede uobičajeni razvoj u ovladavanju inojezičnim hrvatskim. Kada procijene da je nužno da učenici osvijeste neku gramatičku jedinicu, usredotočit će se na nju pomoću različitih zadataka i vježba. Od učenika se ne će tražiti da ovladavaju jezikoslovnim pojedinostima, nego da se prikladno služe pojedinim gramatičkim jedinicama (Jelaska, 2007).

• kratko odgovoriti na jednostavno pitanje kako se zove, koliko ima godina, gdje živi i kako je (npr. Feysal, devet, na Jarunu, dobro)

• izraziti što voli ili ne voli (raditi, jesti, nositi od odjeće) i pitati drugoga o tome