• (5) određeni krug nadležnosti socijalne skrbi treba ostaviti županijskoj razini, a neke nadležnosti, primjenom načela enumeracije, prenijeti na razinu općine; zbog toga je važno planirati nacionalnu mrežu institucija socijalne pomoći i socijalne skrbi;

• (6) jedan pristup decentraliziranom financiranju socijalne pomoći sugerirali su stručnjaci Svjetske banke, a on podrazumijeva transfer unaprijed određene količine sredstava lokalnim jedinicama (block grants), tako da ih država ograničava u njihovu trošenju, “Ipak, određivanje opsega potpore je opcija kojoj se daje prednost s posebnom pažnjom koju valja obratiti korištenju podataka na kojima je raspodjela zasnovana i na kojima su utemeljeni sustavi kvalitativne kontrole” (Sipos, 1995.:252);

• (7) treba nastaviti financijsku decentralizaciju; s jedne strane lokalne jedinice trebaju dobiti veće ovlasti u prikupljanju sredstava i financiranju sustava, a s druge strane država treba zadržati ovlasti interveniranja u situacijama kada se za to ukaže potreba; radi se o dvostrukom poimanju načela supsidijarnosti, što znači da ono što se može obaviti na nižim razinama treba prepustiti tim razinama, ali isto tako s više državne razine treba intervenirati kada se ustanovi nemoć nižih tijela u rješavanju problema.

• 3. Deetatizacija i deinstitucionalizacija socijalne pomoći i socijalnocijalne skrbi

• (1) da prilikom zadovoljavanja socijalnih potreba ugroženih pojedinaca i skupina treba što više uključiti druge subjekte, prije svega privatne poduzetnike, neprofitne organizacije, obitelji i druge socijalne skupine; deetatizaciji treba prilagoditi porezni sustav koji će poticati djelovanje nevladinih organizacija;

• (2) promoviranja koncepta samopomoći i osnaživanja (empoverment) korisnika; “Povoljnost koncepta kombinirane politike jest i razvoj aktivnog građanstva. U povoljnosti se ubraja i decentralizacija, što znači pluralizam u pružanju usluga” (Bežovan, 2000.);