• Odredbom članka 86. Zakona o pravobraniteljstvu, propisano je da će se imenovanje državnih pravobranitelja ili zamjenika državnih pravobranitelja imenovanih po dosadašnjim propisima obaviti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu citiranog Zakona te je propisano da javni pravobranitelji i zamjenici javnih pravobranitelja imenovani po dosadašnjim propisima nastavljaju s radom i to: javni pravobranitelji u sjedištima županija i gradski javni pravobranitelji u Gradu Zagrebu, kao državni pravobranitelji županije, odnosno državni pravobranitelj Grada Zagreba; javni pravobranitelj izvan sjedišta županija, odnosno Grada Zagreba i njihovi zamjenici državnog pravobranitelja županije, odnosno Grada Zagreba te javni pravobranitelj Republike Hrvatske, kao državni pravobranitelj Republike Hrvatske, a zamjenici javnog pravobranitelja Republike Hrvatske, kao zamjenici državnog pravobranitelja Republike Hrvatske, dok se ne provede postupak imenovanja državnih pravobranitelja i njihovih zamjenika u svakom državnom pravobraniteljstvu i oni ne stupe na dužnost.

• Nadalje, odredbom članka 87. Zakona o državnom pravobraniteljstvu propisano je da će se državnom pravobranitelju ili zamjeniku državnog pravobranitelja, koji ne bude ponovno imenovan, po odredbama navedenog Zakona isplaćivati za vrijeme od šest mjeseci plaća i druga primanja ako ne započne s radom na drugom radnom mjestu ili ne ispuni mirovinski staž za punu mirovinu.

• Odredbom članka 88. Zakona o državnom pravobraniteljstvu, također je propisano da državni pravobranitelj ili zamjenik državnog pravobranitelja koji ne bude ponovno imenovan, a od dana prestanka državnopravobraniteljske dužnosti nedostaje mu najviše dvadeset i četiri mjeseca staža osiguranja za stjecanje prava na punu starosnu mirovinu, ima pravo za to vrijeme na plaću i druga primanja koja bi mu pripadala da mu dužnost nije prestala, ako ne započne s radom na drugom radnom mjestu ili dok ne ostvari pravo na punu starosnu mirovinu ili mu se ne otkupi nedostajući mirovinski staž za punu starosnu mirovinu te je propisano da državni pravobranitelj ili zamjenik državnog pravobranitelja koji nije imenovan, obavlja po pozivu državnog pravobranitelja poslove višeg savjetnika u državnom pravobraniteljstvu u kojem je obnašao dužnost. Propisana su i ostala prava i obveze državnog pravobranitelja ili zamjenika državnog pravobranitelja koji nije ponovno imenovan.

• Predlagatelj smatra da citirane odredbe Zakona o državnom pravobraniteljstvu nisu suglasne citiranim ustavnim pravima i ustavnim načelima budući da su prema odredbi članka 38. Zakona o državnom pravobraniteljstvu, propisivanjem da državni pravobranitelj Republike Hrvatske i državni pravobranitelj županije, odnosno Grada Zagreba, ako nakon isteka vremena od osam godina ne budu ponovno imenovani na istu dužnost, nastavljaju raditi kao zamjenici državnih pravobranitelja, isti dovode u povlašten položaj u odnosu na druge zamjenike državnih pravobranitelja kojima se prema odredbi članka 86. navedenog Zakona uskraćuje pravo na rad, iako su dugi niz godina profesionalno i savjesno obavljali svoju dužnost. Podnositelj smatra da osporena odredba članka 86. Zakona o državnom pravobraniteljstvu, kojom je propisano da će se u odnosu na državne pravobranitelje i zamjenike državnih pravobranitelja, koji su imenovani "po starim propisima" u roku od šest mjeseci obaviti imenovanje, uzrokuje situaciju da se određena grupa građana dovodi u povlašten položaj, a što sve uzrokuje neravnopravnost građana pred zakonom i nejedinstvenu primjenu zakona. Predlagatelj tvrdi da Ustav Republike Hrvatske ne priznaje diobu propisa na dosadašnje i sadašnje te da su prema osporenim odredbama navedenog zakona državni pravobranitelji koji nisu imenovani dovedeni u položaj gubitka zaposlenja unatoč savjesnom i profesionalnom obavljanju poslova.

• Ustavni sud Republike Hrvatske, nakon provedenog postupka, nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti osporenih odredaba Zakona o državnom pravobraniteljstvu s citiranim ustavnim odredbama.

• Ustavni sud Republike Hrvatske je tijekom ustavnosudskog postupka utvrdio da je zakonodavac donošenjem Zakona o državnom pravobraniteljstvu postupio u skladu s odredbom članka 4. Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 34/92 - pročišćeni tekst, izmjene 91/92, 62/93, 50/94, 105/95 i 110/96) kojom je propisano da se svi zakoni, drugi propisi i opći akti moraju uskladiti s Ustavom najkasnije do 31. prosinca 1997. godine.