• Osporena odredba članka 59. stavak 2. i 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju nije u skladu ni s odredbom članka 21. Konvencije broj 155 o zaštiti na radu, zdravstvenoj zaštiti i radnoj okolini (a koja je navedena u Odluci o objavljivanju konvencija Međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji - "Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 2/94), koja glasi:

• Mjere zaštite na radu i zdravstvene zaštite ne treba da povlače nikakve troškove za radnike.

• Navedena odredba Konvencije je dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po svojoj je pravnoj snazi iznad zakona u smislu odredbe članka 134. Ustava. Citiranom odredbom jamči se svim korisnicima zdravstvena zaštita bez osobnih izdataka, a to znači da se opseg zdravstvene zaštite korisnika ne može uvjetovati plaćanjem doprinosa od strane poslodavca.

• Nesuglasnost odredbe članka 59. stavak 2. i 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju s navedenom odredbom međunarodnog prava, predstavlja povredu socijalne pravde, poštivanja prava čovjeka, te povredu načela vladavine prava iz članka 3. Ustava, kao temeljne vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske.

• Budući osigurane osobe nemaju ovlasti utjecati na obveznika uplate doprinosa, a snose štetne posljedice ako obveznik ne uplaćuje dužne doprinose, to sužavanje zdravstvene zaštite osporenim člankom nije u skladu s odredbom članka 58. Ustava Republike Hrv

• Stoga je temeljem odredbe članka 21. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91) odlučeno kao u točki I. izreke ove odluke.