• Poglavarstvo Općine Mali Lošinj u odgovoru Sudu navodi da predlagatelj, zato što je osporena općinska Odluka objavljena, može unaprijed planirati svoje građevinske radove na način da ih ne izvodi u kritičnom razdoblju, odnosno da može vršiti pripreme i drugu vrstu radnji u okviru svog posla. Dalje se navodi da Zakon o zaštiti od buke odredbama članka 20. generalno ovlašćuje skupštinu općine - sada općinsko vijeće - da propiše mjere zaštite od buke, s tim da zakonodavac nigdje ne precizira koje su to mjere. Među činjeničnim razlozima za donošenje osporene odredbe navode se gusto naseljeni dijelovi grada čiji žitelji uglavnom žive od prihoda od turizma, s tim da se u kritičnom razdoblju dolaskom turista broj ljudi gotovo utrostručuje, zatim veliki broj primjedaba i protesta stranih turista, turističkih agencija i hotelijera zbog izvođenja građevinskih radova. Osporenu odredbu smatra se izrazom potrebe i dužnosti jedinice lokalne samouprave da osigura javni red i mir, pa makar to suzilo poslovanje pravnih osoba koje osiguravaju profit.

• Ustavni sud Republike Hrvatske prihvatio je prijedlog za pokretanje postupka ocijenivši da postoje osnovani razlozi za sumnju u usklađenost osporene odredbe s Ustavom i zakonom.

• U postupku će se ispitati ustavnost te odredbe sa stajališta već citirane odredbe članka 50. stavak 2. Ustava radi odgovora na pitanje da li se je samo zakonom sporna zabrana mogla propisati, ili u pravnom sustavu postoji temelj za njezino propisivanje i općinskom odlukom. Zatim će se ispitati ustavnost osporene odredbe sa stajališta odredbe članka 49. stavak 2. Ustava prema kojem država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu, kao i sa stajališta odredaba članka 128. Ustava prema kojima pravo na lokalnu samoupravu, o kojoj se donosi zakon, obuhvaća pravo odlučivanja o potrebama i interesima građana lokalnog značenja, a osobito o uređivanju prostora i urbanističkom planiranju, o uređivanju naselja i stanovanja, o komunalnim djelatnostima, o brizi za djecu, socijalnoj skrbi, kulturi, tjelesnoj kulturi, športu i tehničkoj kulturi te zaštiti i unapređenju prirodnog okoliša.

• Kako je osporena Odluka donijeta pozivom na članak 37. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (pročišćeni tekst u "Narodnim novinama", broj 5/90, 30/90, 47/90, 29/94) te na članak 20. Zakona o zaštiti od buke, u postupku valja ispitati da li je općinska Odluka prekoračila ovlasti što su joj ih propisali ti zakoni.

• Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u članku 37. propisuje da skupština općine odnosno skupština gradske zajednice općine može svojom odlukom, u skladu sa člankom 1. tog Zakona, propisivati i druge prekršaje protiv javnog reda i mira koji nisu predviđeni tim Zakonom; s tim u svezi postavlja se pitanje da li obavljanje dopuštene i registrirane gospodarske djelatnosti, od subjekta koji to čini na način koji je u skladu s propisima, može biti svrstano u pojam prekršaja, u smislu odredaba tog Zakona, odnosno da li se obavljanje takve djelatnosti može kao prekršaj protiv javnog reda i mira zabraniti, ili pak predmetom prekršaja može biti samo onaj način obavljanja određene djelatnosti, koji se ne odvija u skladu s propisima.

• U svezi s već citiranom odredbom članka 20. Zakona o zaštiti od buke, kao i s drugim odredbama tog Zakona, postavlja se pitanje da li su odredbe tog Zakona mogle biti temeljem za propisivanje zabrane sadržane u osporenoj odredbi, posebno ako se ima u vidu odredba članka 13. Zakona koji je zabranio samo obavljanje radova odnosno djelatnosti koje zbog buke ometaju noćni mir i odmor u naseljenim mjestima, ali samo u vremenu od 23 do 06 sati idućeg dana.