• Razmatranjem razloga ustavne tužbe i osporenih odluka, utvrđeno je da su podnositelju povrijeđena ustavna prava na koja ukazuje. Također je utvrđeno da je osporenim odlukama povrijeđena odredba članka 61. stavka 1. Ustava.

• Prema odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o kretanju i boravku stranaca ("Narodne novine", br. 53/91, 26/93 i 29/94 - nastavno: Zakon), trajno nastanjenje može se odobriti strancu koji je najmanje jednu godinu u braku s hrvatskim državljaninom. Odredba članka 30. stavka 1. istog Zakona propisuje dužnost stranca da uz zahtjev za odobrenje trajnog nastanjenja priloži dokaze da ima osigurano stalno stanovanje i zaposlenje ili drugi izvor prihoda.

• Uvidom u spis predmeta, utvrđeno je da je podnositelj zahtjevu za odobrenje trajnog nastanjenja priložio ovjerenu izjavu supruge i njezine majke da s njima živi u obiteljskoj kući u M. Z., kao i da ostvaruje primanja iz radnog odnosa u Š.

• Osporene odluke ne sadrže razloge zbog kojih drže da podnositelj nema osigurano stalno mjesto stanovanja, iako je u tom pravcu priložio dokaze propisane člankom 34. Pravilnika. Stajalište Upravnog suda Republike Hrvatske izraženo u osporenoj presudi, prema kojem bi podnositelj trebao imati zaposlenje u Republici Hrvatskoj, nije pravno utemeljeno.

• Naime, odredba članka 30. Zakona, koja propisuje pretpostavke za odobrenje trajnog nastanjenja stranca, ne određuje da stranac koji traži trajno nastanjenje mora imati zaposlenje u Republici Hrvatskoj. Smisao ove odredbe je da stranac ima osigurane prih

• Stoga je Sud utvrdio da osporene odluke nisu utemeljene na relevantnim materijalnim propisima, čime je povrijeđena odredba članka 19. stavka 1. Ustava, a podnositelj je protivno odredbi članka 14. stavka 2. Ustava, stavljen u nejednak položaj pred zakonom u odnosu na druge, dok je pogrešnom primjenom članka 34. Pravilnika povrijeđeno ustavno pravo na zaštitu obitelji, zajamčeno odredbom članka 61. stavka 1. Ustava.