• Sukladno tom planu, na području Republike Hrvatske stvorila bi se tzv. »Zaštićena područja Ujedinjenih naroda (»United Nations Protected Areas« - UNPA) na kojima bi bile razmještene Zaštitne snage UN-a (United Nations Protection Forces – UNPROFOR). Njihova bi zadaća bila da ta područja demilitariziraju, tako da sve oružane snage, izuzimajući UNPROFOR, budu povučene i demobilizirane. Vojni promatrači bili bi ovlašteni nadzirati djelovanje lokalnih policijskih snaga, štititi pojedince bilo koje nacionalnosti od svih oblika diskriminacije, te osigurati poštivanje ljudskih prava. JNA bi se povukla iz svih područja Hrvatske. UNPROFOR bi, u suradnji s humanitarnim organizacijama UN-a, osigurao siguran i miran povratak osoba raseljanih s UNPA-područja u Hrvatskoj.

• UNPA-područja bila bi ona područja na kojima je, prema izjavi glavnog tajnika UN-a, potrebno poduzeti posebne mjere tijekom prijelaznog razdoblja do konačnog postizanja političkog rješenja. Ona su u Vance-ovu planu definirana kao »ona područja u Hrvatskoj u kojima Srbi čine većinu ili značajnu manjinu pučanstva, i gdje su lokalne napetosti nedavno dovele do oružanog sukoba«.

• – U Rezoluciji 724 od 14. prosinca 1991. Vijeće sigurnosti odobrilo je plan i koncept te mirovne operacije. U rezoluciji se naglašava da je osnovni cilj mirovne operacije »omogućiti svim stranama da mirno riješe svoje sporove, što uključuje i proces Konferencije o Jugoslaviji«. U Rezoluciji 740 od 7. veljače 1992. Vijeće sigurnosti »napominje da pismo predsjednika Franje Tuđmana od 6. veljače 1992., u kojemu on potpuno i bezuvjetno prihvaća koncept i plan glavnog tajnika, koji definira uvjete i područja gdje će snage Ujedinjenih naroda biti razmještene, otklanja sve daljnje prigovore u tom pogledu«. U toj se rezoluciji opetovano ističe da »mirovni plan Ujedinjenih naroda i njegova provedba ni na koji način ne smjeraju ka prejudiciranju političkog sporazuma«. Rezolucijom 743 od 21. veljače 1992. Vijeće sigurnosti osniva UNPROFOR i nalaže što brži početak mirovne operacije. U Rezoluciji se ističe da je UNPROFOR privremenog karaktera s osnovnim ciljem »stvaranja uvjeta za mir i sigurnost, potrebnih za pregovore o svekolikom rješenju jugoslavenske krize«, te se iznova napominje da »mirovni plan Ujedinjenih naroda i njegova provedba ni na koji način ne smjeraju ka prejudiciranju političkog sporazuma«. Rezolucijom 749 od 7. travnja 1992. započinje djelovanje UNPROFOR-a na području Republike Hrvatske.

• Sukladno tome, na teritoriju Republike Hrvatske osnivaju se četiri UNPA područja, nazvana Sektorima Sjever, Jug, Istok i Zapad. Sektor Jug obuhvaćao je istočni dio Like i Sjeverne Dalmacije, uključujući gradove Titovu Korenicu, Donji Lapac, Gračac, Knin, Obrovac i Benkovac.

• – Nad pojedinim područjima koja su graničila s UNPA-zonama, a u to su vrijeme bila okupirana i faktički nedostupna hrvatskim vlastima, mirovne snage UN-a nisu imale mandat. Ta su područja znana pod nazivom »ružičaste zone«. Ružičaste zone se prvi puta spominju u Izvješću glavnog tajnika UN-a, S/23844, od 24. travnja 1992., u kojemu su definirane kao »određena područja u Hrvatskoj koja trenutno kontrolira JNA, ali se nalaze izvan dogovorenih granica UNPA.« Rezolucijom 762 od 30. lipnja 1992. Vijeće sigurnosti odobrava koncepciju »ružičastih zona« u Republici Hrvatskoj, odnosno prihvaća izvješće glavnog tajnika UN-a od 26. lipnja 1992., kojim je odobren plan za što bržu uspostavu hrvatskih vlasti u ružičastim zonama. U izvješću glavnog tajnika UN-a od 26. lipnja 1992. između ostalog se utvrđuje:

• Pitanje žružičastihž zona je jedno od najkompleksnijih. Problem je osobito težak u područjima koja graniče sa Sjevernim i Južnim Sektorom. Ipak, hrvatske vlasti ispravno tumače plan odobren u Vijeću sigurnosti, koji ne dopušta promjene granica UNPA područja, osim manjih promjena predviđenih u posljednjoj rečenici paragrafa 9 aneksa III dokumenta S/23280. Stoga, hrvatske vlasti nisu imale obvezu promijeniti dogovorene granice kako bi izbjegle problem. (Radi o neuspjelom pokušaju proširenja UNPA područja na ružičaste zone od strane srpske okupacijske vlasti i ispravom tumačenju Republike Hrvatske da su one pod vlašću Vlade Republike Hrvatske - op.)