PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 18/1995 • Ustavni sud Republike Hrvatske u sastau Jadranko Crnić predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković. mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi V. H. iz Z., zastupanoga po punomoćniku N. H. odvjetniku iz Z., na sjednici Suda održanoj dana 1. ožujka 1995. godine donio je
NN 18/1995 • - presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-11642/1993 od 10. prosinca 1993. godine i
NN 18/1995 • - rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske broj 511-01-43-UP/I-16375/22648/I-93 od 6. rujna 1993. godine.
NN 18/1995 • Predmet se vraća Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske na ponovni postupak. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama".
NN 18/1995 • V. H. je podnio ustavnu tužbu povodom presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-1 1642/1993 od 10. prosinca 1993. godine kojom je odbijena njegova tužba protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova broj:
NN 18/1995 • Prema odredbi članka 4. Zakona o prebivalištu i boravištu građana ima se smatrati da maloljetnik ima boravište u istom mjestu gdje i roditelji. Ako su roditelji podnositelja ispunili uvjet iz članka 8. stavka 1. točke 3. Zakona o Hrvatskom državljanstvu valja zaključiti da taj uvjet ispunjava i njihovo dijete koje je, u vrijeme za koje se ocjenjuje ispunjenje tog uvjeta, bilo maloljetno. Na temelju izloženoga ovaj sud smatra da je u konkretnom slučaju došlo do povrede Ustavom utvrđenog jamstva iz odredbe članka 61. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, te je riješeno kao u izreci. Ministarstvo unutarnjih poslova dužno je ponovno provesti postupak u povodu zahtjeva podnositelja za primitak u hrvatsko državljanstvo, te ocijeniti ispunjenje navedenog uvjeta u smislu izloženoga.
NN 18/1995 • Objavljivanje ove odluke u službenom glasilu Republike Hrvatske temelji se na odredbi članka 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).
NN 18/1995 • Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić-Mitrović, mr Vojislav Kučeković mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac, Mladen Žuvela, u povodu ustavne tužbe M. i M. B. iz Z, koje zastupa H. A, odvjetnik iz Z, na sjednici održanoj 1. ožujka 1995. godine, donio je
NN 18/1995 • M. i M. B. podnijeli su ustavnu tužbu u povodu presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1702/92 od 22. prosinca 1992. godine, kojom su preinačene presude Općinskog suda u Z. broj P-2159/88 od 2. ožujka 1990. godine i Okružnog suda u Z. broj Gž-8466/90 od 3. prosinca 1991. godine - na način da je njihov tužbeni zahtjev odbijen.
NN 18/1995 • Podnositelji ustavne tužbe tvrde da je navedenom revizijskom presudom, kojom su odbijeni s tužbenim zahtjevom da je nedopušteno izvršenje dozvoljeno rješenjem Općinskog suda u Z. broj Is-32/88 na garaži broj 64 u naselju J, povrijeđeno njihovo pravo vlasništva ove garaže - zajamčeno člankom 48. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 18/1995 • Zato predlažu da se ustavna tužba usvoji ukine navedena revizijska presuda i predmet vrati Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.
NN 18/1995 • Odlučujući o reviziji Z. i M. P, Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je stajalište da se u parnici radi proglašenja nedopustivosti izvršenja rješenja o smetanju posjeda ne može raspravljati o pravu vlasništva, o kojem nije bilo dopušteno raspravljati u postupku zbog smetanja posjeda. Dosljedno tome, protiv vjerovnika koji je u parnici o smetanju posjeda stekao izvršni naslov za uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja, ne može treća osoba s uspjehom zasnivati izlučnu tužbu na tvrdnji da je vlasnik predmeta izvršenja. Zato je revizija prihvaćena i navedene presude Okružnog suda u Z. i Općinskog suda u Z. preinačene tako da je odbijen tužbeni zahtjev M i M. B. (presuda broj Rev-1702/92 od 22. prosinca 1992. godine). Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1702/92 od 22. prosinca 1992. godine nije povrijedeno Ustavom zajamčeno pravo vlasništva podnositelja ustavne tužbe.
NN 18/1995 • Razlozi su sljedeći: Pravni poredak Republike Hrvatske štiti svaki posjed koji je posljednji, efektivan i miran: "Svaki posjednik stvari i prava (članak 70) ima pravo na zaštitu od uznemiravanja ili oduzimanja posjeda (smetanje posjeda)" - članak 75. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 - dalje: ZOVO). Ovo pravo na zaštitu posjeda postoji neovisno o tome pripada li posjedniku neko pravo koje ga ovlašćuje da stvar posjeduje, a ostvaruje se u specifičnom sudskom, posjedovnom (possessornom) postupku. Glavne značajke tog postupka su sumarnost postupanja i neraspravljanje o pravu na posjed: "Sud pruža zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, pri čemu, nije od utjecaja pravo na posjed, pravna osnova posjeda i savjesnost posjednika" (članak 78,. stavak 1. ZOVO). I posebna pravila o postupanju i parnicama zbog smetanja posjeda su takva da omogućavaju što učinkovitiju zaštitu posjeda putem suda: "Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete" (članak 441. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj 53/91 i 91/92). Tužitelj i tuženik u ovim parnicama smiju se sa svojim zahtjevima odnosno materijalnopravnim prigovorima kretati samo unutar ovih granica. To, dakako, vrijedi i za: treće osobe u postupku kojim se traži proglašenje nedopustivosti izvršenja rješenja o smetanju posjeda (članak 57. stavak 1. ZIP) - kad je predmet sudske zaštite o postupku smetanja bio jedino posljednji, efektivan i miran posjed. Sumarnošću postupanja u postupku zbog smetanja posjeda u kojem posjednik ostvaruje svoje pravo na zaštitu posjeda, bez ulaženja u pitanje pripada li mu pravo na posjed ili mu ono ne pripada, postiže se ograničeni učinak: zaštita koju dobiva posjednik samo je provizorna. Sudskom odlukom u takvom postupku ne daje se konačni odgovor na pitanje o pravu na posjed, nego ga ostavlja otvorenim: "Neovisno o sporu zbog smetanja posjeda (članak 77) može se tražiti sudska zaštita posjeda po osnovi prava na posjed" (članak 81. ZOVO). Nema, dakle objektivnog identiteta spora koji se vodi o smetanju posjeda i spora koji bi se vodio o pravu na posjed (petitornog postupka) - pa litispendencija posesorne odnosno petitorne parnice ne sprečava litispendenciju one druge. Ni pravomoćnost odluke u postupku zbog smetanja posjeda, kao ni pravomoćnost odluke u petitornom postupku, ne znače da je to pitanje res iudicata i za ovaj drugi postupak.
NN 18/1995 • Rezimirajući izneseno, valja zaključiti: U postupku zbog smetanja posjeda, kao i u postupku kojim se traži proglašenje nedopustivosti izvršenja rješenja o smetanju posjeda, raspravljanje je ograničeno na samo dvije okolnosti: posljednje stanje posjeda i smetanje posjeda, pri čemu nije od utjecaja pravo na posjed, pravna osnova posjeda i savjesnost posjednika. Zbog toga se odlukom suda u takvim postupcima ne može povrijediti pravo vlasništva, o kojem se raspravlja i odlučuje u drugoj vrsti postupka - petitornom postupku. Dosljedno iznesenom, osporenom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije povrijeđeno pravo vlasništva sporne garaže podnositelja ustavne tubže. Zaštitu svog prava vlasništva oni mogu ostvariti u redovnom sudskom postupku, u kojem će se petitorno utvrditi kome pripada pravo na posjed garaže broj 64 (članci 37, odnosno 41, te 81. ZOVO). Zato je na temelju odredaba članka 59. stavka 2. i 61. Poslovnika Ustavnog suda ("Narodne novine", broj 29/94) ustavnu tužbu trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci.
NN 18/1995 • Objava ove odluke temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).
NN 18/1995 • Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu predsjednik Jadranko Crnić, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, povodom zahtjeva Gradskog sekretarijata za graditeljstvo, stambene i komunalne poslove, promet i veze grada Zagreba, za rješavanje sukoba nadležnosti između Gradskog sekretarijata za graditeljstvo, stambene i komunalne poslove, promet i veze grada Zagreba i Općinskog suda u Zagrebu, na sjednici održanoj 8. ožujka 1995. godine, donio je
NN 18/1995 • 1. Za odlučivanje o zahtjevu Kućnog savjeta zgrade u Zagrebu, Širolina 11, za iseljenje iz zajedničkih prostorija Borisa Macana, nadležan je Općinski sud u Zagrebu.
NN 18/1995 • Općinski sud u Zagrebu, rješenjem broj: III-Ps-2092/92 od 26. listopada 1993, odbacio je tužbu Kućnog savjeta za iseljenje Borisa Macana iz predmetnih zajedničkih prostorija s obrazloženjem da se iste koriste bez valjane pravne osnove te da stoga, u konkretnom slučaju, valja primijenili odredbu članka 94. Zakona o stambenim odnosima (nadležnost stambenog organa). Nakon provedenog postupka ovaj Sud je ocijenio da je, u konkretnom slučaju, za iseljenje iz zajedničkih prostorija nadležan sud naveden u izreci ove odluke. Odredbom članka 94. stavka 1. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85, 42/86, 37/88, 47/89, 22/90, 22/92, 58/93 i 70/93) određeno je da ako netko useli u stan bez pravomoćne odluke o davanju stana na korištenje ili koje druge valjane pravne osnove, stambeni će organ, ria zahtjev zainteresirane osobe ili po službenoj dužnosti, rješenjem narediti iseljenje. Nadalje, odredbom članka 94. stavka 6. utvrđena je isključiva nadležnost stambenog organa za postupanje temeljem odredbe stavka 1. ovog članka. Odredbom članka 37. Zakona o stambenim odnosima, između ostalog, određeno je da skup stanara odlučuje o načinu korištenja zajedničkih prostorija u zgradi.
NN 18/1995 • Nadležnost sudova utvrdena je Zakonom o sudovima ("Narodne novine", br. 3/94), kojim se dalje razrađuje načelo trodiobe vlasti, utvrđeno odredbom članka 4. Ustava Republike Hrvatske. Odredbom članka 3. stavka 2. tog Zakona određeno je da sudovi među ostalim rješavaju imovinske i druge građanskopravne sporove, a odredbom članka 16. stavak 1. točka 2. g. i k. je određeno da Općinski sudovi sude u sporovima iz najamnih, zakupnih i stambenih odnosa te u ostalim građanskopravnim zahtjevima koji nisu u djelokrugu Trgovačkog suda. Na osnovi navedenog, ovaj Sud je utvrdio da je za rješavanje u konkretnom slučaju nadležan Općinski sud u Zagrebu, obzirom da se radi o iseljenju iz zajedničkih prostorija zbog neizvršavanja ugovornih obveza, odnosno zbog otkaza ugovora (ugovor zaključen između Skupa stanara i Macan Borisa, zaključen je u okviru ovlaštenja iz članka 37. stavak 1. točka 1. Zakona o stambenim odnosima), tj o građanskopravnom zahtjevu iz članka 16. stavak 1. točka 2. k. Zakona o sudovima.
NN 18/1995 • Objava ove odluke temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br.13/91).
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 42/00, Broj 158/03,
Broj 132/06, Broj 40/08,
Broj 45/97, Broj 39/05
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE