PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 23/2003 • Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu dana 5. studenoga 1997. godine.
NN 23/2003 • Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka 140. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje sljedeće:
NN 23/2003 • »Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (…) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (…) u razumnom roku ispita njegov slučaj«.
NN 23/2003 • Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997. godine). Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od 9. studenoga 2000. godine (dana proglašenja Ustava). Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske pravo na donošenje odluke u razumnom roku nije postojalo.
NN 23/2003 • Ustavni sud je u konkretnom slučaju ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 17. srpnja 2002. godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe podnositelja), što ukupno iznosi četiri (4) godine, osam (8) mjeseci i dvanaest (12) dana.
NN 23/2003 • Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom razdoblju Općinski sud u Z., od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, odredio financijsko vještačenje (10. studenoga 1997. godine), tri puta tražio od nadležnog suda u SRNj podatak o visini tuženikovih primanja, odnosno visini poreznog zaduženja (28. siječnja 1998., 23. lipnja 1999. i 19. travnja 2000.), održao tri ročišta za glavnu raspravu (19. travnja 2000., 9. srpnja 2001. i 7. rujna 2002.) i donio presudu (broj: P2-1204/96 od 7. rujna 2001.), koja je, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ukinuta u dijelu kojim je usvojen podnositeljev tužbeni zahtjev.
NN 23/2003 • Analizirajući postupanje nadležnog suda u konkretnoj pravnoj stvari u razmatranom razdoblju, Ustavni sud je utvrdio da se razdoblje neaktivnosti Općinskog suda u Z. proteže od 28. siječnja 1998. godine do 27. svibnja 1999. godine (u kojem razdoblju je sud čekao dostavu podataka iz Savezne Republike Njemačke), te od 14. listopada 1999. (kada je sud zaprimio prijevod dopisa nadležnog njemačkog suda u kojemu su iznijeti razlozi neudovoljenju zamolnici Općinskog suda u Z.) do 19. travnja 2000. godine, kada je održano raspravno ročište.
NN 23/2003 • Odredbom članka 363. stavka 1. Obiteljskog zakona (»Narodne novine«, broj 162/98), koji se primjenjuje od 1. srpnja 1999. godine, propisano je da se odredbe Obiteljskog zakona primjenjuju i na one obiteljske odnose koji su nastali prije dana početka njegove primjene ako samim Zakonom nije drukčije određeno.
NN 23/2003 • Odredbom članka 267. stavka 2. Obiteljskog zakona propisano je da su postupci iz stavka 1. tog članka hitni (posebni parnični, izvanparnični i posebni postupci ovrhe i osiguranja u kojima se odlučuje u bračnim, obiteljskim i drugim stvarima koje se uređuju Obiteljskim zakonom).
NN 23/2003 • Polazeći od tih zakonskih odredaba, sud prvog stupnja je u svom postupanju nakon početka primjene Obiteljskog zakona, morao voditi računa o obvezi hitnog postupanja u sporovima o uzdržavanju, pogotovo imajući u vidu činjenicu da je predmetni parnični postupak, do početka primjene Obiteljskog zakona, trajao četrnaest (14) godina, četiri (4) mjeseca i sedamnaest (17) dana.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 23/2003 • Međutim, iz spisa predmeta je razvidno da sud prvog stupnja nije postupio sukladno zakonskoj obvezi hitnog postupanja u tom sporu. Takav zaključak proizlazi iz činjenice da je od dana zaprimanja prijevoda dopisa nadležnog njemačkog suda (14. listopada 1999. godine) u kojemu su iznijeti razlozi neudovoljenju zamolnici Općinskog suda u Z. od 28. siječnja 1998. godine, do sljedeće radnje u postupku (ročište održano 19. travnja 2000. godine), proteklo šest (6) mjeseci i pet (5) dana. Na tom je ročištu donijeto raspravno rješenje kojim je određeno da će sud, putem nadležnog suda u SRNJ zatražiti podatke o visini primanja tuženika odnosno o visini poreznog zaduženja. Do sljedeće radnje u postupku (ročište održano 9. srpnja 2001. godine) protekla je jedna (1) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset (20) dana.
NN 23/2003 • Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, u određenoj je mjeri pridonio duljini sudskog postupka (povlačenjem tužbe, nepristupanjem raspravnim ročištima, predlaganjem nepotrebnog vještačenja i sl.). Međutim, njegov je utjecaj znatno manji od utjecaja prvostupanjskog suda na duljinu konkretnog sudskog postupka.
NN 23/2003 • Dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o složenom sudskom postupku.
NN 23/2003 • Mjerila prema kojima se ocjenjuje složenost sudskog predmeta (opsežnost izvođenja potrebnih dokaza, broj mogućih svjedoka koji bi trebali biti saslušani u postupku, eventualna potreba za provedbom postupka vještačenja, vrijeme potrebno za kolanje spisa u predmetima koji zahtijevaju suradnju više organa, provođenje sudskog postupka u više stupnjeva, odnosno vraćanje stvari na ponovno odlučivanje sudu nižeg stupnja te ostale radnje i postupci, koji bi mogli dovesti do zaključka da se radi o složenoj sudskoj stvari zbog koje bi sudski postupak u cijelosti ili u pojedinom stupnju opravdano mogao trajati dulje vrijeme), u konkretnom predmetu nisu zadovoljena.
NN 23/2003 • Činjenice da je u postupku određeno vještačenje (koje nije provedeno), da je prvostupanjska presuda tri puta ukidana i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te da je sud pet puta od nadležnih tijela u SRNJ tražio podatke o visini tuženikovih primanja odnosno visini njegovog poreznog zaduženja, ne utječu na prosudbu Ustavnog suda da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom sudskom predmetu, već ukazuju na nedovoljnu učinkovitost suda koji je u predmetu postupao.
NN 23/2003 • 6. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA
NN 23/2003 • Ustavni sud ocjenjuje da dugotrajnost parničnog postupka koji je prethodio ustavnosudskom postupku, nije posljedica neaktivnosti, nego nedovoljne učinkovitosti prvostupanjskog suda u postupanju.
NN 23/2003 • Kao što je navedeno pod točkom 5.1. ovog obrazloženja, Općinski sud u Z. je dva puta donio rješenja (broj: P-1041/85 od 26. siječnja 1987. godine i P-3897/87 od 3. ožujka 1988. godine), kojima je utvrđeno da je u konkretnoj pravnoj stvari tužba povučena. Ta su rješenja ukinuta rješenjima Okružnog suda u Z., broj: Gž-2535/1987-2 od 14. travnja 1987. godine i Gž-4352/88-2 od 16. kolovoza 1988. godine, jer je utvrđeno da su donijeta suprotno mjerodavnim odredbama ZPP-a.
NN 23/2003 • Sud prvog stupnja održao je devetnaest ročišta za glavnu raspravu i tri puta donosio presude kojima je odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva podnositelja (broj: P3-1444/88 od 15. veljače 1990. godine, P3-1512/90 od 5. prosinca 1994. godine i P2-1204/96 od 7. rujna 2001. godine), a koje su ukinute zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Pritom valja naglasiti da je drugostupanjski sud, u obrazloženju svojih rješenja kojima je ukinuo prvostupanjske presude, dao konkretne naputke sudu prvog stupnja za daljnje postupanje, a koje sud prvog stupnja nije slijedio.
NN 23/2003 • Iz svega iznijetog proizlazi zaključak da je unatoč velikom broju ročišta i unatoč činjenici da je drugostupanjski sud, u obrazloženju svojih rješenja kojima je ukinuo prvostupanjske presude, dao konkretne naputke sudu prvog stupnja za daljnje postupanje, činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a što ukazuje na nedovoljnu učinkovitost u postupanju, koja (uz nedovoljnu efikasnost u pribavljanju podataka potrebnih za okončanje sudskog postupka) ima za posljedicu dugotrajnost sudskog postupka.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 14/91, Broj 155/08,
Broj 34/91, Broj 74/09,
Broj 52/94, Broj 38/97
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA ZA PODUZETNIKE