• 6. Ocjenjujući razloge na kojima podnositelj temelji tvrdnju o povredi svojih ustavnih prava, Ustavni sud ukazuje na pravno shvaćanje Upravnog suda Republike Hrvatske izneseno u presudama broj: Us-1361/87 od 2. srpnja 1987. godine i broj: Us-1737/1989 od 9. kolovoza 1989. godine, donesenima u istom predmetu, »da je u postupku bilo odlučno utvrditi je li stan u D. bio dodijeljen sada pok. K. M. ili tužitelju, pri čemu je izraženo shvaćanje da ako je stan dodijeljen tužitelju (podnositelju ustavne tužbe – op.), bez obzira što je on dan kao zamjenski za kuću u vlasništvu K. M., to ne bi bila zapreka da tužitelj (podnositelj ustavne tužbe – op.) stekne stanarsko pravo na dodijeljenom stanu.«

• Prilikom utvrđivanja te odlučne činjenice u posljednjem provedenom postupku, koji je predmet ispitivanja pred Ustavnim sudom, Upravni sud Republike Hrvatske je izgubio iz vida činjenicu da je rješenjem Zavoda za izgradnju Grada broj: 05/1c-8193/1-76 od 18. kolovoza 1976. i Ugovorom o korištenju stana u D. iz 1976. godine, taj stan dodijeljen i M. K. i podnositelju. Podnositeljeva izjava u zapisniku od 22. ožujka 1984. godine, u kojoj među ostalim navodi da je M. K. bila nositeljica stanarskog prava na stanu u D., a na koju se poziva Upravni sud Republike Hrvatske, ne utječe na sadržaj i učinak navedenih isprava.

• Ustavni sud primjećuje da se u cjelokupnom postupku jedino prvostupanjsko upravno tijelo osvrnulo na sadržaj navedenog rješenja iz 1976. godine i Ugovora o korištenju stana iz 1976. godine, odnosno na dodjelu stana i M. K. i podnositelju, navevši da »ovo tijelo navođenje F. M. u nekim aktima tumači blago rečeno kao neznanje osobe koja je to tada radila«.

• Je li riječ o neznanju ili o nekim drugim razlozima dodjele stana dvjema osobama u zakonodavnom poretku u kojem je bilo dopušteno stan dodijeliti samo jednoj osobi Ustavni sud ne smatra ustavnopravno relevantnim. Za Ustavni sud je ustavnopravno relevantna isključivo činjenica da pogreške nadležnih tijela ne smiju ići na štetu građana. To stajalište zauzima i Europski sud za ljudska prava, koji je u presudi Gashi protiv Hrvatske od 17. prosinca 2007. godine istaknuo sljedeće:

• 40. Sud smatra da bi greške ili propusti državnih tijela trebale ići u korist pogođenih osoba, osobito ako se time ne dovodi u pitanje kakav drugi suprotstavljeni privatni interes. Drugim riječima, rizik svake greške što ju napravi državno tijelo trebala bi snositi država, a propusti se ne smiju ispravljati na štetu dotičnoga građanina (...)

• Ustavni sud stoga utvrđuje da unatoč smetnjama za postojanje stanarskog prava više osoba na jednom stanu (članak 54. stavak 1. ZSO-a), odnosno smetnjama za sustanarstvo (članak 131. stavci 2. i 3. ZSO-a), eventualne nepravilnosti u radu upravnih tijela prilikom dodjele stana u D., odnosno dodjele stanarskog prava dvjema privatnim osobama (M. K. i podnositelju) na tom stanu, ne mogu ići na štetu jedne od njih (u konkretnom slučaju, podnositelja).