PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 58/2008 • 8.1. Glede argumenta da nije bilo potrebe za tom Direktivom te da se njome prekršilo pravilo razmjernosti, Sud je utvrdio kako slijedi (stavak 18.): »S obzirom na različite oblike javnih poduzetnika u različitim državama članicama te na odjeke njihovih aktivnosti, neizbježno je i da su sami njihovi financijski odnosi s javnim tijelima vrlo raznoliki, često složeni te se stoga teško nadziru čak i uz pomoć izvora objavljenih podataka na koje su uputile vlade koje su uložile pritužbu. U tim okolnostima postoji neosporiva potreba da Komisija zatraži dodatne podatke o takvim odnosima i to utvrđivanjem zajedničkih kriterija za sve države članice te za sve predmetne poduzetnike«.
NN 58/2008 • 8.2. Glede argumenta da se predmetnom Direktivom prekršilo načelo neutralnosti članka 222. Ugovora, Sud je utvrdio da (stavak 21.) »valja imati na umu da načelo jednakosti, na koje vlade upućuju u vezi s odnosom između javnih i privatnih poduzetnika općenito, pretpostavlja da su te dvije vrste poduzetnika u usporedivim okolnostima. ... privatni poduzetnici određuju svoju proizvodnu i trgovačku strategiju uzimajući poglavito u obzir zahtjeve profitabilnosti. Na odluke javnih poduzetnika, međutim, mogu utjecati čimbenici druge naravi u okviru nastojanja javnih tijela da se ispune ciljevi od javnoga interesa koji mogu imati utjecaja na te odluke. Gospodarske i financijske posljedice utjecaja takvih čimbenika dovode do uspostavljanja financijskih odnosa posebne vrste između tih poduzetnika i javnih tijela koji se razlikuju od odnosa između javnih tijela i privatnih poduzetnika. Kako se navedena Direktiva tiče upravo tih posebnih financijskih odnosa, izjava o diskriminaciji ne može se prihvatiti«.
NN 58/2008 • 8.3. Glede argumenta da se u Direktivi kroz popisivanje različitih oblika javnih sredstava, čiju je transparentnost potrebno osigurati (članak 3.), pokušalo definirati pojam državne potpore u smislu članaka 92. i 93., Sud je izjavio kako slijedi (stavak 23.): »Što se tiče definicije iz članka 3. koja se tiče financijskih odnosa podložnih pravilima iz Direktive, dovoljno je reći da to ne predstavlja pokušaj Komisije da definira pojam potpore koji se javlja u člancima 92. i 93. Ugovora, već se samo navode financijski poslovi za koje Komisija drži da o njima mora biti obaviještena, kako bi provjerila da li je država članica dodijelila potporu dotičnim poduzetnicima a da pritom nije poštivala svoju obvezu prijavljivanja istoga Komisiji sukladno članku 93. stavku 3«.
NN 58/2008 • 8.4. Glede argumenta da članak 2. Direktive, koji se odnosi na javne poduzetnike o kojima je trebalo dostaviti podatke, predstavlja pokušaj definiranja pojma javnih poduzetnika u smislu članka 90. Ugovora, Sud je izjavio da (stavak 24.) »valja naglasiti da cilj tih odredbi nije definirati taj pojam kako se pojavljuje u članku 90. Ugovora, već utvrditi potrebne kriterije za razgraničavanje one skupine poduzetnika čiji financijski odnosi s javnim tijelima trebaju biti podložni obvezi dostavljanja podataka utvrđenoj u Direktivi«. U članku 25. Sud nadalje tvrdi kako slijedi: »Sukladno članku 2. Direktive, izraz »javni poduzetnik« odnosi se na bilo kojeg poduzetnika nad kojim javna tijela mogu imati izravan ili neizravan prevladavajući utjecaj. Sukladno drugom stavku, takav se utjecaj može pretpostaviti ukoliko su javna tijela izravni ili neizravni većinski vlasnici upisanoga kapitala toga poduzetnika, ukoliko raspolažu većinom prava glasova ili ukoliko mogu imenovati više od polovine članova u njegovom upravnom, rukovodećem ili nadzornom tijelu«. U stavku 26. Sud nadalje navodi kako slijedi: »Kako je ovaj Sud već naveo, razlog za uključivanje u Ugovor odredbi članka 90. upravo je utjecaj koji javna tijela mogu imati na poslovne odluke javnih poduzetnika. Taj se utjecaj može vršiti kroz financijsko sudjelovanje ili kroz pravila kojima se uređuje rukovođenje poduzetnikom. Odabirući iste kriterije kako bi utvrdila one financijske odnose o kojima mora biti u mogućnosti dobiti podatke kako bi mogla izvršavati svoju dužnost nadziranja iz članka 90. stavka 3., Komisija je ostala u okvirima prava koje ima temeljem te odredbe«.
NN 58/2008 • 9. Načela koja je Sud uspostavio u pogledu Direktive o transparentnosti sada su dio utvrđene pravne teorije, a posebno je važna činjenica da je Sud potvrdio:
NN 58/2008 • (i) da su transparentnost financijskih odnosa te pružanje podataka na zahtjev u skladu s Direktivom nužni te da poštuju načelo razmjernosti,
NN 58/2008 • (ii) da Direktiva poštuje načelo neutralnosti ophođenja s javim i privatnim poduzetnicima,
NN 58/2008 • (iii) da u smislu nadziranja usklađenosti s člancima 92. i 93. Komisija ima opravdan interes biti obaviještena o svim tipovima tokova javnih sredstava prema javnim poduzetnicima, i
NN 58/2008 • (iv) da u smislu nadziranja usklađenosti s člancima 92. i 93. Komisija ima opravdan interes biti upućena u tokove javnih sredstava koja javnim poduzetnicima pritječu ili izravno od javnih tijela ili neizravno od drugih javnih poduzetnika.
NN 58/2008 • 1 Direktiva br. 80/723/EEZ (SL br. L 195, 29.7.1980., str. 35.), kako je izmijenjena i dopunjena Direktivom 85/413/EEZ (SL br. L 229, 28. 8. 1985., str. 20.), koja uključuje prethodno isključene sektore.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 58/2008 • 10. Nakon što su utvrđeni poduzetnici i sredstva u svezi s kojima Komisija ima opravdan interes u smislu članaka 90. i 92., potrebno je preispitati načela koja će se primjenjivati prilikom utvrđivanja radi li se o bilo kakvoj potpori. Samo ukoliko se radi o potpori postavlja se pitanje o prethodnoj prijavi iste. Ukoliko se radi o potpori, potom je potrebno provjeriti da li se primjenjuje bilo koje od odstupanja predviđeno u Ugovoru 3. Ta se analiza, kojom se s jedne strane utvrđuje radi li se o potpori, te s druge, je li potpora spojiva u skladu s nekim od odstupanja iz Ugovora, mora odvijati u dvije faze ukoliko se želi osigurati potpuna transparentnost.
NN 58/2008 • 11. Ukoliko javni poduzetnici, kao i privatni, imaju koristi od novčanih iznosa dodijeljenih u skladu s transparentnim programima potpora odobrenim od strane Komisije, tada je jasno da se radi o potpori kao i pod kojim je uvjetima Komisija odobrila njeno dodjeljivanje. Međutim, situacija nije uvijek tako jasna kod drugih oblika javnih sredstava navedenih u Direktivi o transparentnosti. U nekim okolnostima javni poduzetnici mogu uživati prednosti zbog naravi njihovog odnosa s javnim tijelima kroz pribavljanje javnih sredstava, ukoliko javna tijela sredstva pribavljaju u okolnostima koja nadilaze njihovu jednostavnu ulogu vlasnika. Kako bi se osiguralo poštivanje načela neutralnosti, potpora se mora ocijeniti kao razlika između uvjeta pod kojima je država takva sredstva stavila na raspolaganje javnome poduzetniku, te uvjeta koje bi privatni ulagatelj smatrao prihvatljivima za osiguravanje sredstava usporedivom privatnom poduzetniku poslujući pritom u normalnim uvjetima tržišnoga gospodarstva (u daljnjem tekstu: »načelo ulagatelja u tržišnom gospodarstvu«). Kako je Komisija istaknula u svom priopćenju »Industrijska politika u otvorenom i konkurentnom okruženju« (COM(90) 556) »natjecanje postaje sve globalnije i sve intenzivnije i na svjetskom tržištu i na tržištima Zajednice«. Takav trend nosi brojne implikacije za europske poduzetnike, na primjer u pogledu istraživanja i razvoja, strategija ulaganja i njihovog financiranja. I s javnim i s privatnim poduzetnicima u sličnim sektorima te u usporedivim gospodarskim i financijskim situacijama mora se postupati jednako u pogledu ovog financiranja. Međutim, ako se bilo kakva javna sredstva osiguravaju pod uvjetima koji su povoljniji (odnosno, u ekonomskoj terminologiji, koji su jeftiniji) nego što bi ih osigurao privatni vlasnik privatnom poduzetniku u usporedivom financijskom i konkurentnom položaju, tada javni poduzetnik prima pogodnosti koje privatnim poduzetnicima njihovi vlasnici ne mogu osigurati. Izuzev ukoliko se povoljniji uvjeti osiguravanja javnih sredstava tretiraju kao potpora i ocjenjuju s obzirom na jedno od odstupanja iz Ugovora, prekršeno je načelo neutralnosti u postupanju prema javnim i privatnim poduzetnicima.
NN 58/2008 • 12. Ovo načelo uporabe ulagatelja koji posluje u normalnim tržišnim uvjetima kao referentne vrijednosti kako bi se utvrdilo radi li se o potpori te, u slučaju da se radi o istoj, kako bi utvrdila njena visina, usvojili su Vijeće i Komisija za sektore čelika i brodogradnje, te ga je u tom kontekstu potvrdio Parlament. Osim toga, Komisija je usvojila i primijenila to načelo u brojnim pojedinim slučajevima. Načelo je prihvatio i Sud u svakom slučaju koji mu je predočen, kao mjerilo za utvrđivanje je li se radilo o potpori.
NN 58/2008 • 13. Vijeće je u dva navrata 1981. usvojilo načelo ulagatelja u tržišnom gospodarstvu. Najprije je jednoglasno odobrilo odluku Komisije kojom se utvrđuju pravila Zajednice za državne potpore industriji čelika 4 te je potom kvalificiranom većinom odobrilo Kodeks o brodogradnji 5. U oba slučaja Vijeće je navelo da pojam potpore uključuje sve elemente potpore sadržane u mjerama financiranja koje donesu države članice u svezi s poduzetnicima iz sektora čelika/brodogradnje koja su pod njihovim izravnim ili neizravnim nadzorom, a koji se ne ubrajaju među mjere pribavljanja vlasničkoga kapitala prema uobičajenoj praksi u tržišnom gospodarstvu. Stoga, ne samo da je Vijeće odobrilo ili usvojilo načelo tržišnoga gospodarstva, nego je postupalo isto kao i Komisija u gore spomenutoj Direktivi o transparentnosti, koja je obuhvatila ne samo izravno već i neizravno osiguravanje sredstava.
NN 58/2008 • 14. Vijeće se nastavilo pridržavati tog općeg načela, a posljednji puta 1989. u slučaju iz područja čelika 6, te 1990. u slučaju iz područja brodogradnje 7. Točnije, u kodeksu o potpori sektoru čelika iz 1989. Vijeće se složilo oko prethodnog prijavljivanja svih slučajeva osiguravanja kapitala i sličnih izvora financiranja, kako bi omogućilo Komisiji da odluči o tome radi li se u tim slučajevima o potpori, odnosno »da li bi se oni mogli poimati kao pravo osiguravanje rizičnoga kapitala sukladno uobičajenoj praksi ulaganja u tržišnome gospodarstvu (članak 1. stavak 2.). Vijeće je također ponovno potvrdilo i jednoglasno odobrilo ovo načelo u Odluci Komisije 89/218/EZUČ o novoj potpori za Finsider/ILVA8.
NN 58/2008 • 15. Parlament je pozvan da da svoje mišljenje o načelu ulagatelja u tržišnome gospodarstvu sadržanom u Direktivi o sektoru brodogradnje. U slučaju tih Direktiva Parlament se složio s nacrtima Komisije koji su uključivali to načelo9.
NN 58/2008 • 16. Komisija je usvojila isto načelo ulagatelja u tržišnom gospodarstvu prilikom određivanja svog općeg stajališta prema javnim udjelima u kapitalu poduzetnika, koje i dalje ostaje valjano10. U njemu stoji »kada je očigledno da javno tijelo koje vrši dokapitalizaciju ... poduzetniku ne osigurava samo vlasnički kapital u normalnim uvjetima tržišnoga gospodarstva, taj se slučaj mora ocijeniti u svjetlu članka 92. Ugovora o EEZ-u« (stavak 1.). Poglavito je smatrala da se o državnoj potpori radi »ukoliko je financijski položaj poduzetnika, a posebno struktura i opseg njegovih dugovanja, takav da se u razumnom vremenu ne može očekivati uobičajen prinos na uloženi kapital (u dividendama ili kapitalnim dobicima)«.
NN 58/2008 • 17. Komisija je, štoviše, primijenila to načelo ulagatelja u tržišnom gospodarstvu u brojnim pojedinim slučajevima kako bi utvrdila radi li se o bilo kakvoj potpori. Komisija je u svakom pojedinom slučaju istražila financijske okolnosti poduzetnika koji je primio javna sredstva kako bi utvrdila da li bi ulagatelj u tržišnom gospodarstvu pod sličnim uvjetima stavio na raspolaganje takve novčane iznose. U svojoj odluci u slučaju Leeuwarden, Komisija je utvrdila da je dokapitalizacija predstavljala potporu budući da su »pretjerani kapaciteti u toj grani industrije predstavljali prepreku koja je upućivala na to da taj poduzetnik vjerojatno ne bi bio u mogućnosti na tržištu privatnog kapitala prikupiti sredstva potrebna za svoj opstanak. Stanje na tržištu ne daje razuman temelj za vjerovati da bi poduzetnik kojemu je hitno potrebno dalekosežno restrukturiranje bio u stanju ostvariti dostatan novčani tok kako bi financiralo potrebno zamjensko ulaganje ...«11. Takva se politika dosljedno primjenjivala niz godina. U nešto novijoj odluci u slučaju CdF/Orkem12, Komisija je utvrdila da je javno tijelo »izvršilo dokapitalizaciju poduzetnika pod uvjetima koji nisu uvjeti tržišnoga gospodarstva«. Zapravo, dotični je poduzetnik »imao vrlo male vjerojatnosti ishoditi dostatan kapital na privatnome tržištu kako bi osiguralo opstanak i dugotrajnu stabilnost«. U odluci u slučaju ENI-Lanerossi 13 Komisija je navela da su »financijska sredstva dodijeljena u okolnostima koje ne bi bile prihvatljive privatnom ulagatelju koji posluje u normalnim uvjetima tržišnoga gospodarstva, budući da je u predmetnom slučaju financijski i gospodarski položaj tih tvornica, osobito s obzirom na trajanje i iznose gubitaka, bio takav da se ne bi mogao očekivati uobičajen prinos na uloženi kapital u obliku dividendi ili kapitalnih dobitaka«14. Postoji i niz slučajeva u kojima je Komisija jasno izjavila da dokapitalizacije provedene od strane države nisu predstavljale potporu budući da se mogao očekivati uobičajen prinos u obliku dividendi ili prirasta kapitala 15.
NN 58/2008 • 18. Komisija je također primijenila načelo ulagatelja u tržišnom gospodarstvu u brojnim pojedinim slučajevima sukladno Direktivi o brodogradnji te kodeksu o potpori industriji čelika. U sektoru brodogradnje, na primjer u slučaju Bremer Vulkan 16, Komisija je utvrdila da su zajam za premošćivanje i kupovina novih dionica predstavljali državnu potporu budući da Komisija »nije prihvatila argument koji je dala njemačka Vlada da je ... samo postupila kao privatni ulagatelj koji je slučajno bio bolji u predviđanju budućeg razvoja situacije na tržištu od bilo koga drugoga«. U sektoru čelika, na primjer, Komisija je u nekoliko pojedinih slučajeva donijela odluke u kojima su se dokapitalizacije smatrale potporom17.
NN 58/2008 • 19. Znakovito je da u mnogim od gore opisanih slučajeva dokapitalizaciju javnih poduzetnika nije obavila država izravno već se ona odvijala neizravno putem državnih holding poduzetnika ili putem drugih javnih poduzetnika.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 121/08, Broj 69/06,
Broj 136/03, Broj 97/09,
Broj 5/07, Broj 40/06
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA ZA PODUZETNIKE