• Ako se primjenjuju alternativni postupci vrednovanja, u protokolu izvođenja validacije potrebno je utvrditi temeljni model i strategiju s odgovarajućim preduvjetima, pretpostavkama i formulama ili barem na njih uputiti. U daljnjem tekstu se navodi primjer alternativne metode. Primjenjuje li se npr. model unutarnjeg vrednovanja, značajke učinkovitosti se utvrđuju na način koji omogućava vrednovanje značajnih promjena unutar istog postupka vrednovanja. To zahtijeva izradu plana ispitivanja u svrhu vrednovanja.

• Plan ispitivanja mora biti napravljen tako da uzme u obzir broj različitih životinjskih vrsta i različitih čimbenika koji se ispituju. Stoga se kao prvi korak u cijelom postupku vrednovanja razmatraju populacijski uzorci koji će se u budućnosti analizirati u laboratoriju, kako bi se odabrale najvažnije vrste i oni čimbenici koji bi mogli utjecati na rezultate mjerenja. Nakon toga, odabire se raspon koncentracije koji je prilagođen svrsi u skladu s razinom značajnosti.

• – pomoću metode koja se vrednuje moguće je istodobno ispitati nekoliko analita,

• – utvrđene su dvije varijacije vodećeg čimbenika (A i B). Vodeći čimbenici su osnova na kojoj se kombiniraju razine čimbenika. Ti vodeći čimbenici mogu uključivati čimbenike kao što su vrsta uzorka ili matriks. U ovom primjeru je vodeći čimbenik promijenjen na dvije razine, tj. razmatrane su dvije različite vrste (A i B). Općenito, moguće je promijeniti vodeće čimbenike na više od dvije razine, čime se samo povećava broj analiza koje treba obaviti,

• Tablica 13. Primjeri čimbenika koji se smatraju značajnima za postupak vrednovanja

• S obzirom da se svaki uzorak (svaka kombinacija razine čimbenika) mora pomiješati s četiri različite koncentracije oko razine značajnosti, a za svaku razinu se mora analizirati jedan slijepi uzorak, za cijeli postupak vrednovanja mora se obaviti