• II. Ovo rješenje stupa na snagu odmah, a odgoda ovrhe ostaje na snazi do donošenja odluke u postupku pokrenutom ustavnom tužbom Miroslava Hajdukovića, koji se pred Ustavnim sudom vodi u predmetu broj: U-III-3818/2008 ili dok Ustavni sud ne odluči drugačije.

• 1. Ustavna tužba podnesena je protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-961/08 od 30. srpnja 2009., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci broj: Ovr-4220/08 od 14. siječnja 2009. Tim je rješenjima, na temelju ovršne isprave, koju predstavlja presuda Općinskog suda u Rijeci broj: P-5927/07-32 od 27. prosinca 2006., određena ovrha protiv podnositelja ustavne tužbe – ovršenika u tom postupku, udaljenjem ovršenika i uklanjanjem njegovih stvari iz stana u R., J. P. K. 91, te predajom u posjed stana bez osoba i stvari ovršenika, ovrhovoditeljima. Istim rješenjem radi namirenja novčanih tražbina pobliže označenih u ovršnoj ispravi s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama određena je ovrha na nekretnini podnositelja, i to na k.č.br. 2195/5 livada upisana u z.k.ul. 2475 k.o. C. Č. i k.č.br. 2214/39 pašnjak upisan u z.k.ul. 2676 C. Č. i to zabilježbom ovrhe utvrđivanjem vrijednosti i njihovom prodajom, te namirenjem tražbine ovrhovoditelja.

• 3. U ustavnoj tužbi podnositelj u bitnom ističe da je ovrha određena na temelju presuda koje su donesene u parničnom postupku i u kojem se u korist ovrhovoditelja kao tužitelja etablira nepripadno pravo predmnjevanog vlasništva i pravo stranke ugovora o najmu stana. U ustavnoj tužbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj: P-4220/08-32 od 27. prosinca 2006., koja predstavlja ovršnu ispravu, podnositelj ističe da parnični tužitelji nikada nisu bili u posjedu stambenih prostorija niti osobno niti putem pravnih prednika. Podnositelj smatra da je riječ o nekretnini koja je u vlasništvu ili Republike Hrvatske, ili sukcesora bivšeg PTT-a ili svih kupaca stanova u zgradi. Nadalje, ističe da on sa svojom obitelji živi na navedenoj adresi od 1992. godine i da je očigledno niz godina uredno plaćao po spornom ugovoru, ali da je kao osoba zainteresirana za kupnju stana od parničnih tužitelja ustanovio da na strani parničnih tužitelja ne postoji pravno valjana dokumentacija i da oni ne mogu biti prodavatelji nekretnine koju bi kupac mogao upisati na svoje ime bilo u zemljišne knjige, bilo u knjige položenih ugovora. Smatra da je sudska praksa štitila čak i bespravnog stanara ako je ovaj duži niz godina koristio stan, te da je on u situaciji sličnoj bespravnom stanovanju jer je sklopio ugovor s osobama koje nisu imale status stanodavca, a u sustavu vlasničkopravnih odnosa nemaju status najmodavca, tako da proistječe da nema pravne osnove stanovati na adresi stanovanja. Prema podnositelju, postojanje osporenih presuda koje dopuštaju u korist parničnih tužitelja ovrhu predajom u posjed i pljenidbom imovine je nepravno, nepravedno i nepravično.

• Smatra da je osporenim presudama donesenim u parničnom postupku, kao i osporenim rješenjima o ovrsi povrijeđen članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske.

• Podneskom kojeg je Ustavnom sud uputio putem telefaksa 7. listopada 2009., podnositelj traži odgodu ovrhe do okončanja postupka po ustavnoj tužbi u predmetu broj: U-III-3818/2008, a budući da je Općinski sud u Rijeci na temelju rješenja o ovrsi broj: Ovr-4220/08 od 14. siječnja 2009., zaključkom broj: Ovr-4220/08 od 9. rujna 2009., odredio provedbu ovrhe iseljenjem za 14. listopada 2009. godine.

• 4. Članak 67. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) glasi: