• Ustavni sud je utvrdio da se postupak cijelo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja, te da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, Općinski sud u Zagrebu održao jedno ročište. Međutim, sud je unatoč samo jednom održanom ročištu tijekom navedenog razdoblja, uputio brojne dopise nadležnim tijelima kao i parničnim strankama. Predmet se i dalje nalazi pred sudom prvog stupnja.

• 4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

• Podnositelji ustavne tužbe kao tužitelji u parničnom postupku svojim postupanjem prema ocjeni Ustavnog suda nisu pridonijeli duljini sudskog postupka.

• 5. Ustavni sud utvrđuje da parnični postupak u kojem su podnositelji podnijeli tužbu radi priznanja prava vlasništva nekretnina te izdavanja tabularne isprave, a koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, traje preko sedam godina. Dugotrajnost postupka je prvenstveno posljedica okolnosti da se nije mogla utvrditi adresa tuženog, a nakon njegove smrti njegovi nasljednici. Sud je sukladno članku 148. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.) u nekoliko navrata nastojao od nadležnih tijela dobiti potrebne podatke, budući da sama stranka nije mogla saznati adresu osobe kojoj pismeno treba dostaviti, međutim, člankom 84. istog Zakona propisano je da će sud postaviti tuženiku privremenog zastupnika, između ostalog, i ako je njegovo boravište nepoznato, a tuženik nema punomoćnika ako se u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženiku trajao dugo, tako da bi zbog toga za jednu ili obje stranke mogle nastati štetne posljedice. Općinski sud u Zagrebu nije iskoristio tu mogućnost koju mu pruža Zakon o parničnom postupku, a na koju su ga upozorili i sami podnositelji u tužbi, a koja je u konkretnom predmetu, mogla ubrzati postupak.

• Osim toga, napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da su države-ugovornice obvezne organizirati svoje pravne poretke na način koji omogućava sudovima da ispune zahtjeve propisane člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije, opetovano ističući naročitu važnost tog zahtjeva za pravilno i uredno vođenje sudskih postupaka (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Bucholoz protiv Njemačke od 6. svibnja 1981., Guincho protiv Portugala od 10. srpnja 1984., Union Alimentaria Sanders SA od 7. srpnja 1989., Brigandi protiv Italije od 19. veljače 1991. i dr.). Sukladno tako izraženom stavu, a s obzirom na okolnosti parničnog postupka, Ustavni sud nalazi da je država dužna organizirati svoj pravni sustav na način da se osigura suđenje u razumnom roku i u predmetima u kojima postoje poteškoće pri utvrđivanju adrese tužene strane.

• Polazeći od navedenog, te činjenice da je pred sudom prvog stupnja u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju održano samo jedno ročište Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.