• 2. Pod nacionalnom sigurnošću Republike Hrvatske razumijevaju se: (1) određeno (postignuto ili projektirano) stanje sigurnosti, (2) funkcionalno područje djelovanja različitih sigurnosnih institucija, zajedno s ukupnim društvenim nastojanjima na polju postizanja sigurnosnih ciljeva, te (3) same institucije sigurnosti, povezane u uređeni sustav odnosa. Republika Hrvatska nastoji izgrađivati stanje nacionalne sigurnosti u kojem će biti osigurani njena sloboda, suverenost i teritorijalni integritet u okvirima međunarodno prihvaćenih aranžmana, ljudske slobode i prava njenih građana, politička i socijalna stabilnost društva, stabilan ekonomski razvoj u uvjetima slobode tržišta i poduzetništva, funkcioniranje pravne države, unutarnji red i osobna sigurnost građana, te zdravi i stabilni ekološki uvjeti. U navedenom smislu, nacionalna sigurnost može se definirati kao stanje zaštićenosti temeljnih vrijednosti društva i na njima zasnovanih institucija.

• 4. Sigurnosno okružje Republike Hrvatske uvjetovano je određenim faktorima koji imaju presudan utjecaj na njezin sadašnji položaj. Prije svega, Hrvatska je tranzicija prema demokratskom društvenom uređenju i tržišnome gospodarstvu bila u svojoj prvoj dionici obilježena oružanom agresijom, s ciljem onemogućavanja stjecanja hrvatske neovisnosti. Većina gospodarskih poteškoća s kojima smo danas suočeni, kao i većina sigurnosnih rizika, uzrokovani su, više ili manje izravno, upravo navedenom okolnošću. Usprkos tome, sigurnosno okružje danas je povoljnije nego ikad u zadnjih deset godina.

• 5. Nestabilnost dijela okružja, koje je tek pred početkom društveno-gospodarske tranzicije, predstavlja sigurnosni izazov za Republiku Hrvatsku. Međutim, ta nestabilnost više ne predstavlja izravnu sigurnosnu prijetnju.

• 6. Više od šest godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, Bosna i Hercegovina se i dalje nalazi pod intenzivnim upravljačkim nadzorom međunarodne zajednice. Centralna državna administracija ne funkcionira na razini potrebnoj za uspješno upravljanje državom. Položaj hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini, između ostalog, osjetljiv je i zbog same činjenice njegove malobrojnosti. Povratak prognanika i izbjeglica – jedan od glavnih uvjeta za normalizaciju života i društva u cjelini – ne odvija se ravnomjerno. Prisutan je očit nerazmjer među entitetima.

• 8. Hrvatsko okruženje također čine i stabilne i konsolidirane demokracije. Jedne se nalaze u visokom stupnju tranzicije, neposredno pred stjecanjem članstva u Europskoj uniji. Mađarska je od 1999. godine članica NATO-a, što predstavlja značajan doprinos regionalnoj stabilnosti. Druge su matica europskih integracija, odnosno euro-atlantskih asocijacija. Sve te zemlje predstavljaju važno tržište za hrvatsku robu i usluge te ključni su partneri u svakom pogledu. Postojeća otvorena pitanja nisu u proteklom desetljeću predstavljala zapreku intenzivnoj komunikaciji Republike Hrvatske s tim prostorom.

• 9. Širenje Europske unije i NATO-a predstavlja za Hrvatsku najznačajniji međunarodni proces. Pristupanje objema integracijama jest jedan od najvažnijih nacionalnih ciljeva. Hrvatska u potpunosti dijeli i podupire vrijednosti i ciljeve na kojima su EU i NATO utemeljeni. Od vremena nastanka, ove su strukture bile jamac mira, stabilnosti, društvenog razvoja, ljudskih prava i gospodarskog rasta. Povezanost ovih dvaju sustava i komplementarnost njihovih mehanizama i procedura u području vojno-političke suradnje i sigurnosti, sustavno se proširuje i jača. Zajednička europska sigurnosno – obrambena politika Europske unije zasnovana je na izravnoj suradnji s NATO-om, bez ugrožavanja autonomije i jedne organizacije. Značenje i pozitivan učinak toga procesa vidljivi su na primjeru Poljske, Mađarske i Češke. Za Hrvatsku, članstvo u EU i NATO-u pruža jedinstvenu povijesnu prigodu za očuvanje i jačanje demokracije, zaštitu neovisnosti, kao i neograničene mogućnosti gospodarskog napretka.