PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE Pregled usluga
PREGLED PRAVNE REGULATIVE - AŽURIRANO
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost. Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
web-1-ustavna-tuzba-podnijeta-xlfn NN 4/2001

• Osporenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-1381/1996 od 6. ožujka 1997. godine, odbijena je revizija podnositelja izjavljena protiv presude Županijskog suda u Z., broj: Gž-9879/94 od 26. rujna 1995. godine. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba podnositelja izjavljena protiv presude Općinskog suda u Z., broj: Pr-1694/93 od 28. ožujka 1994. godine. Tom presudom odbijen je tužbeni zahtjev podnositelja kojim je tražio da se poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, broj: 511-01-55-23467/20-91 od 16. studenoga 1991. godine, kojim je određeno da podnositelju prestaje radni odnos dana 16. prosinca 1991. godine, kao i rješenje istog ministarstva broj: 511-01-55-29026/1-91 od 29. studenoga 1991. godine, kojim je odbijena žalba podnositelja i potvrđeno rješenje prvog stupnja.

Stranica 2001-01-4-93 NN 4/2001

• 3. Tijekom ustavnosudskog postupka pribavljen je spis predmeta Općinskog suda u Z., broj: Pr-1664/93. Razmatranjem tog spisa, Sud je utvrdio sljedeće:

Internet NN 4/2001

• a) da je podnositelj od 1984. do 1991. godine bio u radnom odnosu na neodređeno vrijeme pri Ministarstvu unutarnjih poslova, na radnom mjestu vozača motornog vozila u Odjelu za opće poslove;

Internet stranice NN 4/2001

• b) da je rješenjem broj: 511-01-55-23467/20-91 od 16. studenoga 1991. godine određeno da podnositelju prestaje radni odnos istekom otkaznog roka od mjesec dana, to jest 16. prosinca 1991. godine. To rješenje donijeto je temeljem odredbe članka 377. Zakona o upravi (»Narodne novine«, broj 16/78, 50/78, 29/85, 48/85, 41/90, 47/90 i 53/91). U rješenju je utvrđeno da su se ispunili uvjeti za prestanak radnog odnosa propisani odredbom članka 379. stavka 1. Zakona o upravi, jer je na temelju pribavljenog mišljenja neposrednog rukovoditelja od 14. studenoga 1991. godine – koje se odnosi na ocjenu sposobnosti podnositelja za rad na radnom mjestu operativno-tehničkog radnika – vozača motornog vozila – utvrđeno da podnositelj ne pokazuje potrebnu sposobnost za obavljanje povjerenih mu poslova;

Internet stranice NN 4/2001
• d) temeljem tužbe podnositelja, Općinski sud u Z. presudom broj: Pr-5323/91 od 26. svibnja 1992. poništio je rješenja pod točkama 3.b) i 3.c) ove odluke i naložio vraćanje podnositelja u radni odnos na radno mjesto vozača. U obrazloženju presude navodi da se iz spornih rješenja »ne vidi na temelju kojih utvrđenih činjenica su ista donešena, odnosno iz kojih činjenica proizlazi da tužitelj nema sposobnosti za obavljanje poslova vozača«. Nadalje, u obrazloženju presude se ističe da u mišljenju neposrednog rukovoditelja podnositelja, u kojem se navodi da podnositelj ne pokazuje potrebnu sposobnost za obavljanje poslova radnog mjesta na koje je raspoređen »konkretno nisu navedene činjenice u čemu se sastoji ta nesposobnost«. Naprotiv, iz iskaza saslušanog svjedoka P. T., proizlazi da on kao neposredni rukovoditelj nije imao primjedbi na rad i ponašanje tužitelja, niti su osobe koje je on vozio imale primjedbi na izvršenje njegovih poslova – vožnje motornog vozila«. U obrazloženju presude sadržano je i utvrđenje da »svjedok P. T. u svom iskazu navodi da je svoje mišljenje dao radi toga što su osobe koje je tužitelj vozio službenim vozilom imale primjedbi na njegovo ponašanje u smislu komentiranja razgovora koji su se vodili za vrijeme vožnje, time da svjedok nije želio navesti imena tih osoba, niti iznijeti u čemu su se sastojale primjedbe.« Konačno, među razlozima ove presude, kojom se poništavaju rješenja i nalaže vraćanje podnositelja na rad, navode se i radne ocjene podnositelja za prethodne godine (1988. i 1989.) kada je ocijenjen ocjenom »ističe se« (u godini 1990. ocjenjivanje nije provedeno);
Internet stranice NN 4/2001
• e) na temelju žalbe Državnog (tada Javnog) pravobraniteljstva Republike Hrvatske, Županijski (tada Okružni) sud u Z. presudom broj: Gž-8364/92-2 od 2. veljače 1993. ukinuo je presudu Općinskog suda u Z. pod točkom 3.d) ove odluke i predmet vratio istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 13. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92), koja se sastoji u postojanju »proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju iskaza ovoga svjedoka (neposrednog rukovoditelja – op.) i samog tog iskaza. Naime, iako svjedok iskazuje da on osobno nije imao primjedbi na rad i ponašanje tužitelja, on iskazuje i činjenicu da je svoje pismeno mišljenje dao u rujnu prošle godine, da su primjedbe na tužiteljevo ponašanje bile prisutne u ljeto prošle godine, a da je on kao neposredni rukovoditelj čekao do studenog da vidi da li će se tužiteljevo ponašanje promijeniti«. U ovoj presudi također se navodi tvrdnja da su se »poslovi i radni zadaci tužitelja sastojali ne samo u izvršavanju poslova vozača, već i u poslovima operativnog radnika – policajca u jednoj specifičnoj ustanovi kao što je to tuženica«, koju tvrdnju je iznio neposredni rukovoditelj podnositelja, saslušan kao svjedok na ročištu 26. svibnja 1992. godine. Zbog toga je prvostupanjska presuda ukinuta, a predmet vraćen na ponovno suđenje;
Internet stranice NN 4/2001 • f) u ponovljenom postupku sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev, te su donijete presude u vezi s kojima je podnijeta ova ustavna tužba.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE Pregled
Informacije NN 4/2001 • 5. U odnosu na navode u presudama spomenutim u točki 3. ove odluke, u osporenoj presudi Općinskog suda u Z., broj: Pr-1694/93 od 28. ožujka 1994. godine, navodi se samo to da neposredni rukovoditelj podnositelja, saslušan kao svjedok na ročištu od 28. ožujka 1994. godine, »ostaje kod ranijeg iskaza te ističe da su funkcioneri koje je tužitelj vozio na teren imali primjedbi i na njegovo ponašanje kao policajca, na njegov angažman kao službene osobe.« I dalje: »Obzirom da je u ljeto 1991. g. bila prisutna najžešća agresija na Hrvatsku, od svih službenih osoba, a posebno policajaca, očekivao se poseban angažman u obavljanju svojih poslova i zadataka, pa kako primjedbe na tužiteljev angažman i ponašanje nisu prestajale, to je dao negativnu pismenu ocjenu za tužitelja, a to stoga što su primjedbe na tužitelja upućivane njemu kao neposrednom rukovoditelju, dok nije čuo da bi te primjedbe bile iznošene i pred drugim osobama.«
Poslovne stranice NN 4/2001 • Nadalje, u obrazloženju osporene presude Županijskog suda u Z., broj: Gž-9879/94-2 od 26. rujna 1995. godine, kojom se žalba podnositelja protiv osporene presude suda prvog stupnja odbija kao neosnovana, navodi se da je sud prvog stupnja utvrdio sve činjenice važne za donošenje odluke, a da je na utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, »a za svoju odluku dao je valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud.« U obrazloženju te presude, sud drugog stupnja naveo je i sljedeće: »Ukoliko si je tužitelj uzeo pravo – mimo svog opisa rada – da sudjeluje, a još manje, komentira razgovor službenih osoba, koje vozi na radne zadatke, onda je najmanje, što se od istoga moglo očekivati, da se ponaša u skladu sa pravilima ove osjetljive službe, a ako već iznosi i komentira razgovor, bilo je za očekivati, da će to učiniti u skladu sa stvarnošću (druga polovica 1991. godine), dakle, u vrijeme najžešće agresije na Republiku Hrvatsku, kako to očito tužitelj nije činio, a što je dovelo do donošenja pobijanih rješenja«.
Pregledi NN 4/2001 • Konačno, osporena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-1381/1996-2 od 6. ožujka 1997. godine, kojom se odbija revizija podnositelja kao neosnovana, u bitnome se temelji na prihvaćanju stajališta »da je tužitelj kod tuženice uz poslove vozača obavljao i radne zadatke operativno-tehničkog radnika – policajca«, a »da tužitelj upravo u toj sferi nije zadovoljio i to od ljeta 1991. godine u vrijeme početka najžešće agresije na Republiku Hrvatsku, kada se posebice od ljudi zaposlenih u MUP-u kao u službi od posebnog državnog interesa tražila veća osobna angažiranost, inicijativa i kreativnost u radu, koju tužitelj nije pokazao«.
Glasnik NN 4/2001 • – na temelju kojih dokaza je utvrđeno da podnositelj nema sposobnosti za obavljanje poslova svoga radnog mjesta, to jest operativno-tehničkog radnika – vozača motornog vozila;
Novo NN 4/2001 • – što je u okviru složenosti poslova tog radnog mjesta podnositelj propustio učiniti, te kada i na temelju čega su navodni propusti podnositelja utvrđeni;
Poslovi NN 4/2001 • – što je to što se negativno odrazilo na rad službe u cijelosti.
Poticaji NN 4/2001 • Isto tako, u navedenom mišljenju o radu podnositelja od 14. studenoga 1991. godine ne postoji nijedan navod o eventualnom raspoređivanju podnositelja i na poslove operativnog radnika – policajca, na koje bi se poslove to mišljenje onda također moglo odnositi. Tvrdnju da su poslovi podnositeljeva radnog mjesta obuhvaćali i poslove operativnog radnika – policajca u svom je iskazu naveo samo neposredni rukovoditelj podnositelja, saslušan kao svjedok na ročištu održanom 26. svibnja 1992. godine, a sud prvog stupnja je u osporavanoj presudi taj iskaz prihvatio kao dokazanu činjenicu. Iako je u istoj presudi sud prvog stupnja utvrdio da svjedok (neposredni rukovoditelj podnositelja) na ročištu održanom 28. ožujka 1994. godine »ostaje kod ranijeg iskaza« o podnositeljevom ponašanju tijekom vožnje u smislu komentiranja razgovora, sud drugog stupnja taj je iskaz drugačije kvalificirao, ocijenivši ga »iskazom s nadopunom«, jer je svjedok na navedenom ročištu isticao »da su funkcioneri koje je tužitelj vozio na teren imali primjedbi i na njegovo ponašanje kao policajca, na njegov angažman kao službene osobe«, a ne kao operativno-tehničkog radnika – vozača motornog vozila. Konačno, ako bi Ustavni sud i prihvatio stajalište nadležnih sudova da je podnosi-telj obavljao poslove službene osobe, operativnog radnika – policajca, u osporavanim presudama ne postoji nijedna činjenica iz koje bi bilo razvidno u čemu su se poslovi podnositelja kao operativnog radnika – policajca sastojali, te u čemu su se sastojale povrede tih poslova i radnih zadataka, koje bi mogle dovesti do prestanka radnog odnosa podnositelja sukladno članku 379. stavku 1. Zakona o upravi.
PRETHODNO - SLJEDEĆA STRANICA IZBOR: Broj 52/97, Broj 111/97, Broj 38/00, Broj 14/99, Broj 76/97, Broj 78/93
LINK - TRGOVINA, ZAPOSLENJA, NATJEČAJI, JAVNI SERVISI, UPRAVA Pregled