PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
PREGLED PRAVNE REGULATIVE - AŽURIRANO
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 19/2002 • Upotrebljavajući izraze radni odnos i puno radno vrijeme, nadležni ministar je nedvojbeno uputio na tumačenje njihovog sadržaja prema odredbama Zakona o radu. Iz navedenoga pak proizlazi kako bi pravo na dopust u smislu Pravilnika mogao ostvariti jedan od roditelja samo u slučaju da su oba roditelja zaposlenici, odnosno fizičke osobe koje u radnom odnosu obavljaju određene poslove za poslodavca unutar punog radnog vremena, a kako to propisuju odredbe članka 4. i članka 30. Zakona o radu.
NN 19/2002 • 11. Opisanim utvrđivanjem uvjeta za stjecanje prava na dopust jednog od roditelja hendikepiranog djeteta, nadležni ministar je suzio krug osoba koje bi to pravo mogle ostvariti, a suprotno zakonskoj svrsi članka 66. stavka 1. Zakona o radu, odnosno suprotno ustavnim načelima sadržanim u članku 61. stavku 1., članku 62., te članku 63. stavku 3. Ustava. Postupajući na taj način nadležni ministar prekoračio je i dana ovlaštenja na temelju članka 17. Zakona o sustavu državne uprave (»Narodne novine«, broj 75/93, 48/99 i 15/2000). Prema navedenoj odredbi ministri donose pravilnike za provedbu zakona kada su na to izrijekom ovlašteni, u granicama date ovlasti.
NN 19/2002 • Sukladno Ustavu država je dužna osigurati osobitu njegu i skrb djeci s tjelesnim i duševnim oštećenjima kada ta oštećenja u visokom stupnju hendikepiranu djecu čine ovisnom o pomoći i njezi drugih osoba. Prvenstveno obveza pružanja potrebne njege pada na teret roditelja hendikepiranog djeteta, međutim država je dužna osigurati sve potrebne uvjete za ispunjenje te obveze, u koje nedvojbeno spada i osiguranje vremena u kojem se potrebna njega i skrb pruža.
NN 19/2002 • Iz prava djeteta na posebnu skrb i njegu proizlazi i pravo jednog roditelja zahtijevati pravo na dopust, ukoliko je posebna skrb i njega povezana s potrebom povećane prisutnosti roditelja u svakodnevnom životu djeteta. Kod procjene uvjeta za ostvarivanje prava na dopust, prema ocjeni ovog Suda, ne može se kao jedini kriterij utvrditi postojanje radnog odnosa s punim radnim vremenom kod oba roditelja. Pri utvrđivanju uvjeta za ostvarivanje prava na dopust mora se uvažavati i činjenica da oba roditelja uslijed svojih radnih obveza, koje ne moraju isključivo proizlaziti iz radnog odnosa, nisu u mogućnosti posvetiti dovoljno skrbi i njege osobama u čiju korist je predmetno pravo ustanovljeno.
NN 19/2002 • 12. Prema članku 90. stavku 2. Ustava u zakonu čija primjena traži financijska sredstva, moraju se predvidjeti njihovi izvori. Kada je u pitanju pružanje Ustavom utvrđene osobite skrbi, njege i zaštite određene grupe ljudi, gospodarska snaga države ne smije biti od utjecaja na ostvarivanje Ustavom zajamčenih prava.
NN 19/2002 • 13. Slijedom svega iznijetoga, a utvrdivši da odredba članka 3. stavka 1. Pravilnika o stjecanju prava na dopust do sedme godine djetetova života i rad s polovicom punog radnog vremana zbog njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, u ukinutom dijelu, nije u suglasnosti s odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o radu, te nije u suglasnosti s odredbama sadržanim u članku 61. stavku 1., članku 62. i članku 63. stavku 3. Ustava, na temelju članka 54. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), odlučeno je kao u točki I. izreke.
NN 19/2002 • Utvrdivši nesuglasnost osporene odredbe u njezinom ukinutom dijelu s navedenim odredbama Ustava i Zakona o radu, Sud nije ulazio u ocjenu suglasnosti te odredbe s drugim odredbama Ustava na koje je predlagateljica u svom prijedlogu upućivala.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 19/2002 • Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću petorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu dopredsjednik Suda Petar Klarić, predsjednik Vijeća, te suci Jurica Malčić, Željko Potočnjak, Agata Račan i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi J. M. iz S., kojeg zastupa S. B., odvjetnik iz Z., na sjednici Vijeća održanoj dana 15. veljače 2002. godine, jednoglasno je donio
NN 19/2002 • – presuda Upravog suda Republike Hrvatske, broj: Us-5415/1999 od 31. svibnja 2001. godine i
NN 19/2002 • – rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, broj: 511-01-42-UP/I-7/3525/1-94 od 26. travnja 1999. godine.
NN 19/2002 • 1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-5415/1999 od 31. svibnja 2001. godine, kojom je odbijena podnositeljeva tužba podnijeta protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, broj: 511-01-42-UP/I-7/3525/1-94 od 26. travnja 1999. godine.
NN 19/2002 • Navedenim rješenjem odbijen je zahtjev podnositelja za primitak u hrvatsko državljanstvo s obrazloženjem da ne ispunjava uvjete iz članka 8. stavka 1. točke 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu (»Narodne novine«, broj 53/91 i 28/92), odnosno da nema neprekidan boravak u Republici Hrvatskoj najmanje pet godina.
NN 19/2002 • 3. U ustavnoj tužbi podnositelj osporava pravilnost utvrđenih činjenica, navodeći da je do podnošenja zahtjeva imao prijavljeno boravište na teritoriju Republike Hrvatske duže od trideset godina, zajedno sa suprugom M. i to u S., R. 43. Povredu, u ustavnoj tužbi navedenih ustavnih prava, podnositelj nalazi u pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, pogrešnoj primjeni materijalnog prava te povredi postupka od strane upravnog tijela, a potom i Upravnog suda.
NN 19/2002 • 4. Uvidom u spis upravnog tijela, utvrđeno je da je podnositelj dana 23. ožujka 1994. podnio zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo primjenom odredbe članka 8. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Rješavajući zahtjev podnositelja, Ministarstvo unutarnjih poslova odbilo je njegov zahtjev svojim rješenjem od 20. rujna 1995., jer da ne ispunjava pretpostavke za primitak u hrvatsko državljanstvo iz članka 8. stavka 1. točke 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Presudom Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-9671/1995 od 24. listopada 1996. godine, uvažena je tužba podnositelja, te se poništava rješenje Ministarstva unutarnjih poslova od 20. rujna 1995. godine, s obrazloženjem da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer nema podataka da li su ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja o prestanku trajnog nastanjenja podnositelja u Republici Hrvatskoj, budući da je utvrđeno da podnositelj boravi u inozemstvu.
PRETHODNO - SLJEDEĆA STRANICA 
IZBOR:
Broj 51/01, Broj 121/06,
Broj 117/08, Broj 13/90,
Broj 24/02, Broj 110/08
LINK - INFORMACIJE ZA PODUZETNIKE, POSLOVNE INFORMACIJE, PONUDA