• Prema ocjeni Ustavnog suda, nadležno upravno tijelo bilo je dužno postupiti prema odredbi prve rečenice članka 99. Zakona, koja propisuje da se ocjena zdravstvene sposobnosti djelatne vojne osobe donosi na osobni zahtjev djelatne vojne osobe ili zahtjev časnika na dužnosti zapovjednika samostalne bojne, njemu ravnog ili višeg časnika.

• Nadalje, nenavođenjem pravno relevantnih činjenica o zdravstvenom stanju podnositelja u obrascu o konačnoj službenoj ocjeni za 1996. godinu, uz istodobno ocjenjivanje njegova djelovanja i njegove osobe ocjenom »ne zadovoljava« zbog razloga koji su očita posljedica njegova zdravstvenog stanja (nepostojanje interesa za ostanak u Oružanim snagama Republike Hrvatske, nezainteresiran i površan rad, stegovni postupci), nadležno upravno tijelo donijelo je upravni akt suprotan cilju ili svrsi odredaba članaka 94. točke 1. i 95. stavka 1. alineje 5. Zakona na kojima se temelji.

• Zasnivanjem prestanka djelatne vojne službe podnositelja na odredbama članaka 94. točke 1. i 95. stavka 1. alineje 5. Zakona uz koje se neposredno vezuje nečastan otpust iz djelatne vojne službe propisan člankom 104. stavkom 2. alinejom 3. Zakona, bez istodobnog uvažavanja zdravstvenog stanja podnositelja, nadležno upravno tijelo povrijedilo je ustavno pravo podnositelja na štovanje i pravnu zaštitu njegova osobnog života, dostojanstva, ugleda i časti, zajamčeno člankom 35. Ustava.

• Iz navedenih je razloga Ustavni sud ukinuo osporeno rješenje Ministarstva obrane od 4. srpnja 2003. godine (točka II., alineja 2. izreke odluke). Na temelju članka 74. Ustavnog zakona, Ustavni sud je ukinuo i službenu ocjenu podnositelja za 1996. godinu, kojom je ocijenjen konačnom službenom ocjenom »ne zadovoljava«, jer je utvrdio da je ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe povrijeđeno ne samo osporenim rješenjem, nego i tim konkretnim aktom nadležnog tijela (točka II., alineja 3. izreke odluke).

• Ustavni sud ne odriče valjanost navedenog utvrđenja Upravnog suda s aspekta primjene članaka 94. točke 1. i 95. stavka 1. alineje 5. Zakona. Uvažavajući navode iznesene u točkama 9. do 11. obrazloženja ove odluke, međutim, razvidno je da je Upravni sud propustio ispitati zakonitost osporenog rješenja s aspekta opće dopustivosti primjene članka 94. točke 1. u vezi s člankom 95. stavkom 1. alinejom 5. i člankom 104. stavkom 2. alinejom 3. Zakona na konkretnu pravnu situaciju podnositelja. Stoga je i sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti, zajamčena člankom 19. stavkom 2. Ustava, u konkretnom slučaju provedena samo djelomično.

• 13. Konačno, Ustavni sud utvrđuje da u ovom ustavnosudskom predmetu nije našao povrijeđenom odredbu članka 56. stavka 1. Ustava, koja propisuje da se pravo zaposlenih i članova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje uređuje zakonom i kolektivnim ugovorom.