• 8. Uvidom u osporavana rješenja upravnih tijela, utvrđeno je kako ona ne sadrže sve elemente propisane navedenom zakonskom odredbom članka 209. Zakona o općem upravnom postupku, a drugostupanjskim rješenjem nije odgovoreno na sve navode žalbe, tako da iz osporavanih rješenja nisu razvidni razlozi niti odlučujuće okolnosti na temelju kojih je utvrđena porezna obveza podnositelja ustavne tužbe.

• Nenavođenje razloga za odlučivanje u konkretnom slučaju u suprotnosti je s ustavnim pravom iz članka 18. stavka 1. Ustava, shvaćenim kao pravom na ulaganje učinkovitoga (djelotvornog) pravnog lijeka. Navedeno pravo ne može se učinkovito ostvariti ako rješenja upravnih tijela nisu uopće ili su nepotpuno obrazložena, jer se samo putem obrazloženja utvrđuje je li se upravno tijelo vodilo načelom zakonitosti i je li istodobno postupalo tako da u vođenju postupka i u odlučivanju stranci omogući zaštitu njezinih prava.

• 9. Slijedom iznijetog, utvrđeno je kako je podnositelju osporavanim rješenjima upravnih tijela, uslijed povrede postupovnih pravila Zakona o općem upravnom postupku, povrijeđeno ustavno pravo iz članka 18. stavka 2. Ustava.

• 10. Propusti upravnih tijela u postupku donošenja rješenja u konkretnom slučaju protežu se i na osporavanu presudu Upravnog suda Republike Hrvatske, kojom je potvrđena zakonitost rješenja upravnih tijela. Propustivši pružiti podnositelju zaštitu, u slučaju kad se u postupku pred upravnim tijelima rješavalo na način suprotan odredbama Zakona o općem upravnom postupku, Upravni sud je osporenom presudom povrijedio ustavno pravo iz članka 19. stavka 2. Ustava, a kojom odredbom se jamči sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.

• Jamstvo prava vlasništva, na ustavnopravnoj razini, štiti to pravo od posizanja države u vlasnička prava pojedinca. Ono priječi upravnim vlastima posizanje u vlasništvo na način da se na štetu vlasnika nameću određene dužnosti činjenja, trpljenja ili propuštanja, osim ako je posizanje zasnovano na zakonu.

• Kako su u konkretnom slučaju odluke donesene suprotno ranije navedenim odredbama Zakona o općem upravnom postupku, Sud je utvrdio da je takvim odlukama povrijeđeno ustavno pravo iz članka 48. stavka 1. Ustava, budući da je podnositelju osporenim odlukama naloženo plaćanje poreza na promet, poreza na dobit i poreza na dohodak od nesamostalnog rada sa zateznim kamatama u ukupnom iznosu od 85.192,40 kn.