• S obzirom da Ustavni sud ispituje samo one povrede ustavnih prava koje su istaknute u ustavnoj tužbi, predmet konkretnog ustavnosudskog postupka jest ispitivanje eventualne povrede ustavnog prava zajamčenog člankom 19. stavkom 2. Ustava u upravnosudskom postupku pred Upravnim sudom Republike Hrvatske koji je prethodio ustavnoj tužbi.

• Ustavni sud pritom napominje da iz spisa predmeta neosporno proizlazi kako je u postupcima pred disciplinskim sudovima podnositelj bio upoznat sa svojim pravima (pravo na iznošenje činjenica i predlaganja dokaza u svoju korist, pravo davanja objašnjenja i postavljanja pitanja drugim sudionicima u postupku u vezi s njihovim iskazima, itd). Podnositelju je bilo omogućeno iznošenje obrane, imao je branitelja i mogućnost ulagati pravne lijekove o kojima su meritorno odlučili nadležni drugostupanjski disciplinski sud, odnosno Upravni sud Republike Hrvatske.

• 7. Unatoč tome što podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo na koje se poziva u ustavnoj tužbi, Ustavni sud smatra potrebnim osvrnuti se na nekoliko navoda koje je podnositelj iznio u svojim podnescima, a koji se odnose na pravnu prirodu disciplinskog postupka.

• Prije svega, podnositelj navodi da je Općinsko državno odvjetništvo odustalo od kaznenog gonjenja podnositelja zbog nedostatka dokaza da je podnositelj počinio kazneno djelo koje se sastoji od istih radnji zbog kojeg su donesene presude u disciplinskom postupku. Ustavni sud ističe da se osuda podnositelja i izrečena disciplinska mjera temelje na njegovoj odgovornosti za teže povrede radne discipline propisane člankom 82. stavkom 2. točkama 13. i 17. Zakona o unutarnjim poslovima, a ne na njegovoj kaznenoj odgovornosti za kazneno djelo.

• Nadalje, važno je istaći da, iako je disciplinski postupak kazneni postupak sui generis, on ima i snažne primjese upravnog postupka. U disciplinskom postupku u pravilu ne dolazi do opasnosti kršenja ljudskih prava u opsegu u kojem je to moguće u kaznenom postupku. Osim toga, posljedice disciplinskog postupka bitno su drugačije nego posljedice kaznenog postupka. Stoga je primjena ZKP-a u disciplinskom postupku samo supsidijarna, što izrijekom propisuje članak 42. stavak 2. Zakona o državnim službenicima i namještenicima (»Narodne novine«, broj 27/01): »U postupku zbog teške povrede službene dužnosti odgovarajuće se primjenjuju odredbe Zakona o kaznenom postupku...«. Supsidijarna primjena ZKP-a u disciplinskom postupku znači da se odredbe ZKP-a primjenjuju sukladno prirodi disciplinskog postupka, što znači da se ne moraju primjenjivati uvijek, niti se moraju primjenjivati doslovno.

• To se odnosi i na odredbe ZKP-a o isključenju službenih zabilješki policije kao dokaza u kaznenom postupku. Naime, službene zabilješke policije ne mogu biti dokaz u kaznenom postupku zbog specifičnosti kaznenog postupka. Međutim, službene bilješke u fazi njihova nastanka nisu nezakonito pribavljeni materijali ni s aspekta potencijalnog budućeg kaznenog postupka, ni s aspekta disciplinskog postupka. Oni postaju nezakonit dokaz tek ako se koriste u kaznenom postupku. Njihovo korištenje u druge (zakonite) svrhe nije zabranjeno.