• II b) osim osiguranja nekretnine sklapanjem police životnog osiguranja kreditoprimca također kod Prima osiguranja d.d., ali i Croatia osiguranja d.d., Osiguranja Zagreb d.d. i Merkur osiguranja d.d. ako su sklopljene ranije i vinkulirane u korist Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.

• Točkom IV. dispozitiva osporenog rješenja određeno je da se u smislu točke I. i II. obvezuje Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb da kao dokaz izvršenja ovog rješenja Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja dostavi odluku Uprave banke, kao i primjerak Izmjena i dopuna Uvjeta stambenog kreditiranja za fizičke osobe Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb s rokom izvršenja 15 dana od dana dostave tog rješenja.

• Točkom V dispozitiva osporenog rješenja je određeno da će se sukladno odredbama članka 37.a Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, rješenje objaviti u »Narodnim novinama«.

• Tužitelj u tužbi navodi da se rješenje zasniva na postojanju zabranjenog sporazuma kojem je cilj, posljedica i mogući učinak ograničavanje ili sprječavanje slobodnog tržišnog natjecanja. Postojanje takvog sporazuma, koji bi bio povod takvom rješenju, nije učinjeno vjerojatnim niti dokazano. Neupitno je da uvjetima za dobivanje kredita obuhvaćena osiguravajuća društva nisu rezultat zabranjenih sporazuma već poslovne politike i poslovnih odluka tužitelja. Smatra da je u potpunosti ispunio sve zakonske obveze kao i prihvatio sugestiju Hrvatske narodne banke na način da je uputio pismenu ponudu svim prvorazrednim osiguravajućim društvima u Republici Hrvatskoj pozivajući ih da se očituju o načinima izdavanja polica kao i o bonitetu i kvaliteti pojedinog osiguravajućeg društva na što su pozitivno odgovorile isključivo Prima osiguranje d.d., Croatia osiguranje d.d., Osiguranje Zagreb d.d. i Merkur osiguranje d.d., te naknadno i Allianz osiguranje d.d. čime su sve zainteresirane strane, koje su pokazale interes za suradnju s tužiteljem, prihvaćene kao ravnopravni partneri tužitelja. Smatra da bi ovakvim postupanjem tuženog tijela čitav niz uobičajenih i neupitnih slučajeva u praksi bio okarakteriziran kao nedozvoljeni sporazum i doveden u pitanje. Kao, očiti primjer tužitelj navodi slučaj prodajnih mjesta, bilo dućana, robnih kuća, trgovačkih centara i sl. koji prihvaćaju samo određene kreditne kartice kao način plaćanja. Smatra da bi ovakvo rješenje bio presedan kojim se otvara niz nelogičnih i negativnih situacija u svakodnevnoj poslovnoj praksi. Naprotiv, ističe da sudska praksa dozvoljava odabir osiguranja poslovnih rizika, pogotovo nakon pravovaljane ponude svim relavantnim potencijalnim partnerima, što služi očuvanju tržišnog natjecanja i pridonosi razvitku slobodnog poduzetništva, što bi trebalo biti interes same Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. Predlaže da se osporeno rješenje poništi.

• -Adria-Bank d.d. od 24. ožujka 1999. i od 1. listopada 1999. sklapanje polica osiguranja bilo moguće samo kod četiri osiguravatelja u Republici Hrvatskoj, dok ostali prvorazredni osiguravatelji nisu navedeni u Uvjetima. Na taj način ograničen je pristup o

• Prema odredbi članka 35. stavak 1. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine«, br. 48/95, 51/97 i 89/98) za radnje kojima se sprečava ili ograničava tržišna natjecanja ili zlouporabljuje monopolistički ili vladajući položaj, ravnatelj će rješenjem naložiti obustavu takvog postupanja. Prema stavku 2. citiranog članka Zakona, rješenjem iz stavka 1. ovog članka, odredit će se rok za otklanjanje nedostataka prema okolnostima slučaja, odnosno rok za ispunjenje posebnih uvjeta.